Piše: Nada Stojanović
U svijetu umjetnosti, rijetko koja tema može nadmašiti snagu veze s rodnom zemljom i korijenima. Za Daniela Popovića, muzičara čije ime zrači kroz mnoge sfere muzičke scene, ta veza s Crnom Gorom nije samo površna povezanost s mjestom rođenja, već duboko usađena srž njegove umjetnosti i identiteta.
Rođenjem kao ponosni Crnogorac po ocu i Belgijanac po majci, Daniel Popović nosi u svom biću spoj različitih kultura i naslijeđa. Kroz intervju za #CGDIJASPORA, otkrio je kako te duboko ukorijenjene veze oblikuju ne samo njegovu muziku, već i njegovu ličnost i životni put.
Za Daniela, Crna Gora je živi entitet koji pulsira kroz svaku notu njegove muzike i svaki stih njegovih pjesama. Kroz sjećanja na djetinjstvo provedeno u zagrljaju crnogorskih krajolika, zvukova Korzoa i mirisa slastičarne u Hotelu ,,Crna Gora”, Daniel pronalazi nepresušan izvor inspiracije. Ta povezanost nije samo sentimentalna, već je njegova kreativna snaga koja ga vodi kroz muzičke putanje.
No, Daniel Popović nije samo muzičar; njegova porodica, s bogatom kulturnom istorijom, dodatno obogaćuje njegovu vezu s umjetnošću i kulturom. Kroz priče o svojoj porodici, poput očeve knjige o sedam vijekova nasljedne svešteničke kuće Popovića iz Donje Zete ili arhitektonskog doprinosa njegovog strica Vujadina Popovića, Daniel ističe duboko usađeni korijen umjetnosti u njegovoj porodici.
Kroz svoj rad, Danijel Popović nastoji ne samo očuvati crnogorsku kulturu i tradiciju, već ih i proslaviti kroz umjetnost. Njegove pjesme postaju oda ljepotama Crne Gore, odražavajući ljubav prema domovini i njenim ljudima.
U ovom intervjuu, Daniel Popović nas vodi na put kroz svoje duboke veze s Crnom Gorom, otkrivajući nam kako ta veza ne samo inspiriše njegovu muziku, već i oblikuje svaki segment njegovog života i rada.
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoju vezu s Crnom Gorom i koliko vas ta veza inspiše u vašoj muzici?
#Daniel Popović: Uvijek sam sa ponosom isticao da sam porijeklom Crnogorac po ocu, a Belgijanac po majci. Moji prijatelji Slovenci me u šali zovu ,,črn-beu”.
Teško je odgovoriti na to pitanje, a da to pri tom ono ne pokrene lavinu emocija i sjećanja na djetinjstvo i ranu mladost…..bezbrižnost, radost, toplinu roditeljskog doma, zvuke Korzoa, mirise slastičarne u Hotelu ,,Crna Gora”, zvuke ljetnjih večeri kada sam uz majku sjedio za klavirom.
Nije kliše ako kažem da je ta veza neraskidiva. Crna Gora živi u meni dok god živim ja, a nastaviće da živi i poslije toga kroz pjesme koje sam joj posvetio.
#CGDIJASPORA: Kako je vaša porodična istorija bogata kulturnim doprinosima, možete li mi reći više o vašem ličnom angažmanu u promovisanju umjetnosti i kulture, posebno kroz vaš klub?
#Daniel Popović: Moj je otac napisao knjigu ,,Sedam vijekova nasljedne svešteničke kuće Popovića iz Donje Zete” za koju je arhivske i istoriografske podatke prikupljao gotovo 30 godina….strpljivo i pedantno ih pretočio u jedno štivo koje daje mnoge odgovore.
Sa druge strane pak, moj rođeni stric, arhitekta Vujadin Popović, utkao je svoje arhitektonsko umjeće u grad pod Goricom i, kako kažu stručnjaci u oblasti arhitekture, odredio pravac razvoja tadašnjeg Titograda. Projektovao je Hotel ,,Crna Gora”, zgradu glavne Pošte na kojoj stoji njegova skulptura ,,Žena u pokretu” , idejni je tvorac pravca bulevara Svetog Petra Cetinjskog… Na žalost, Hotela ,,Crna Gora” i njegove prelijepe bašte više nema.
Ja sam pak, imao prvi neoficijelni klub umjetnika u Podgorici: ,,Francisko Tarrega”. Kako sam bio opčinjen gitarom i želio sam neometano vježbati, pretvorio sam podrumske prostorije u našoj zgradi u Titogradu u klub u kome, sa ponosom to ističem, sve je bilo hand-made. Napravio sam predivan šank u obliku orgulja, sve izbrusio, pofarbao, zidove obložio platnom i slikama svojih drugara, na podove stavio tepihe i napravio pravo malo utočište za sve nas koji smo bili skloni umjetničkom izričaju u muzici, književnosti, slikarstvu, vajarstvu…..
Jedan Italijan nam je dao ozvučenje iz svojih kola…..tako da smo mogli slušati muziku….i prva stvar koju smo pustili sjećam se bila je: Creedence Clearwater Revival “Proud Mary”. Pronio sam ljepote Crne Gore i njeno ime širom svijeta.
#CGDIJASPORA: Koje elemente crnogorskog folklora i tradicije volite istraživati i implementirati?
#Daniel Popović: U moju podsvjest duboko su utkane slike, mirisi, boje, zvukovi. To samo porodi pjesmu. Recimo, moja najnovija pjesma ,,Lovćenska vila” se, u meni najpre rodila kao ,,Pjesma voljenoj” (domovini). Osjećao sam da ta melodija treba da ima prizvuk himne i želio sam da je napravim tako da bude Oda ljepotama Crne Gore… prekrasnoj prirodi, divnim, plemenitim ljudima; ženama koje su čuvarke ognjišta. Oda majci, sestri… Samo ljubav i čisti izvor na kome će svako ko Crnu Goru doživljava svojim domom, moći da napoji dušu.
#CGDIJASPORA: Gdje nalazite inspiraciju?
#Daniel Popović: Inspiracija se rodi u trenu. Moje misli putuju Zetom u kojoj se onaj dječak kupa u vrtačama sa vodenim zmijama, vodi stoku na ispašu, skuplja jaja od kokoši, spava na postelji od bakine i đedove ljubavi. Velika smo porodica sa puno đece… i svi smo provodili dio raspusta tamo. Moja baka Mara je imala zlatne ruke i hranila je sve nas svakodnevno umješenim hljebom. Đed Milo je bio strog i pravičan. Sjećam ga se kao jednog snažnog muškarca sa velikim, jakim šakama. Te šake, široke i pune vena nasljedio sam i ja. U šali ih zovem pravim ,,popovićkim” šakama. Doduše, ima tu i majčinih “klavirskih prstiju”.
Skoro je do mene došlo štivo koje me je dodatno pokrenulo i inspiriralo da sve te slike pretočim u melodije i riječi. Do mene su došla ,,Brda od pelina”… a onda i ,,Bastadur”.
Tako su nastale neke pjesme povodom velikih jubileja moje karijere, pjesme koje su svaka priča za sebe… emocija koju sam proživjeo i proživljavam, mala biografija moga života. Naročito jedna.
,,Kano, kastigan”… kao stigmatiziran, žigosan, optužen i prokazan, pa i osuđen bez stvarne krivice. Jedna opomena, vapaj i krik da drugom čovjeku ne budemo sudci, već potpora, razumjevanje. Ako ne možemo pomoći, onda ne otežavati.
Obuti tuđe ,,crevlje” i proći njegovim putem… to je razumjevanje – istinsko.
#CGDIJASPORA: Možete li nam ispričati o nekom posebnom iskustvu ili trenutku vezanom uz svoje povezanosti s crnogorskom dijasporom?
#Daniel Popović: Dobro da ste me to pitali… jer upravo pripremam program za jednu predivnu manifestaciju u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Rijeka, posvećenu princezi Jeleni Savojskoj, rođenoj Cetinjanki, kćeri Nikole I Petrovića Njegoša i Milene Petrović Njegoš, supruzi Vitoria Emanuela III Savojskog, velikoj humanitarki.
Posebna mi je čast što ću uveličati taj program koji će se održati tokom sedmog mjeseca u Istri. Istovremeno, osjećam i veliku odgovornost da svoj nastup osmislim tako da to bude pravi začin ovom programu.
#CGDIJASPORA: Postoje li određene crnogorske pjesme ili stihovi koje imaju posebno značenje za vas i zašto?
#Daniel Popović: Ima jedna pjesma koja me posebno dirne… a to je ,,Milica, jedna u majke”… valjda zato što su žene u Crnoj Gori uvijek nekako nosile najveći teret na svojim plećima… a rođenju kćeri se manje radovalo, nego rođenju muškog djeteta. A one su te koje ,,podižu junake”… čuvarke ognjišta.
Milica gazi Ribnicu… rijeku na čijim obalama smo se okupljali.
Upotrebiću citat sa sajta stara Podgorica: ,,Znalo se đe je Suljenica, Priganica, Dugačka, Popov vir, Runjata, Žabljak, i đe se kroz Moraču, nizvodno od Sastavaka, nalaze manje stijene na koje možeš da staneš i preko njih pregaziš rijeku.”
#CGDIJASPORA: Koje su vam najdraže lokacije ili mjesta u Crnoj Gori koje posjećujete kada dođete?
#Daniel Popović: Zeta , Podgorica, Cetinje, Kotor, Bar, Sv.Stefan, Rijeka Crnojevića…..
#CGDIJASPORA: Koliko vam je važno očuvanje crnogorske kulture i tradicije kroz vašu umjetnost i kako to provodite kroz svoj rad?
#Daniel Popović: Crna Gora je moja ,,suza u kamenu” i ,,Lovćenska vila”… zauvijek teče mojim venama i uvijek je u mojim mislima.
Svaka emocija koju pretočim u muziku u sebi nosi dah rodne grude.
#CGDIJASPORA: Možete li nam otkriti neke od vaših planova ili projekate u narednom periodu?
#Daniel Popović: Planova je zaista mnogo, možda i previše za jednog čovjeka. No, ja sam donio odluku da se pokrenem posle duže ,,medijske senke” i da pokažem da sam zreo autor… Da se predstavim u svjetlu onoga što uistinu jesam.
Recimo to ovako: ,,Kada vino odleži u podrumu na mlačnom i hladnom, dobije jedan poseban ukus, koji svako može opisati potpuno subjektivno.
Tako i moje nove pjesme nose emocije u kojima svako može pronaći pravu ,,aromu” za sebe… prepoznati se u nekom deliću… osjetiti je na svoj način.
Pjesme su istinite… u njima i kroz njih sam, na neki način ogolio dušu.
#CGDIJASPORA: Recite nam nešto o vašoj porodici i kako provodite slobodno vrijeme?
#Daniel Popović: Sa suprugom, Slovenkom Aleksandrom, mojom životnom saputnicom već 17 godina, volim otići kod prijatelja u Kamnik, vikendom. Tu je moja mama, na putu za Vojvodinu tokom kolonizacije, bila smještena sa ocem, majkom i još dvije sestre. Jedna sestra je ostala u Belgiji u mjestu Šatlino jer se već bila udala. Majka je potom došla u Zagreb kod riođakinje i tu je upoznala moga tatu. Ja nekako idem obrnutim putem. To mi budi sjetu.
Svakako, volimo provoditi vrijeme u prirodi. Slovenija je prelijepa zemlja, divnih krajolika.
