Piše: Nada Kovačević
Sudbine mnogih ljudi iz Crne Gore, koji su devedesetih godina prošlog vijeka napustili domovinu, počinju slično – u potrazi za sigurnošću, boljim životom i novim početkom. Ali priča Nevzeta Purišića iz Plava nosi nešto dublje i mekše – priču o čovjeku koji je, osim novog doma, u inostranstvu pronašao i ljubav, prijateljstvo i smisao zajedničkog života.
Rođen krajem sedamdesetih proslog vijeka kraj prelijepog Plavskog jezera, Nevzet se iz Crne Gore uputio najprije u Njemačku, gdje je bio kratko vrijeme, a potom – vođen sudbinom, ali i ljubavlju – stigao u Holandiju. Upravo ga je ljubav dovela tamo gdje će ostati do danas. U toj zemlji upoznao je svoju životnu saputnicu, Sanelu, s kojom već dvadeset i pet godina dijeli život, radost, zajednički trud i mir.
U Holandiji je izgradio život od temelja – pronašao posao, osnovao porodicu i izgradio reputaciju predanog i poštovanog člana zajednice. Gotovo 25 godina aktivno je uključen u rad Bošnjačkog udruženja Plavljana i Gusinjana “BEHAR” iz Holandije, izgradjujuci, zajedno sa kolegama iz udruzenja, reputaciju jednog od najaktivnijih udruzenja nase dijaspore u inostranstvu. U duzem periodu obavljao je najodgovornije poslove u ovom udruzenju i sa kolegama iz rukovodstva udruzenja realizovao brojne aktivnosti udruzenja na polju kulture, informisanja, sporta, humanitarnog rada i jacanja veza sa domovinom i drugim udruzenjima naseg isrljenistva i dijaspore u svijetu. Iako već decenijama živi u uređenoj evropskoj zemlji, Nevzet Purišić nikada nije zaboravio odakle je krenuo.
Crnu Goru, kaže, ne „posjećuje“, već joj se – vraća. To vraćanje postalo je njegov unutrašnji kompas, nit koja ga povezuje s djetinjstvom, porodicom i vrijednostima koje je ponio iz kuće. Nevzet Purišić je organizovao brojne akcije humanitarnog karaktera i učestvovao u drugim akcijama koje su u proteklim decenijam pomagale ljudima u domovini i dijaspori. Često je davao podršku udruženju Euro Gusinje. Dobitnik je zahvalnice za 25 godina uspjesnog rada u udruzenju i njegove saradnje sa Opštinom Plav koju mu je urucio predsjednik Nihad Canović. Dobitnik je i nagrade Iskra za filantropiju.
Kako nam je Nevzet rekao svake godine rado obiđe sva izletišta Plava i Gusinja, a ove godine želi kao naravno mnogi od nas obići Alipašine Izvore u novome ruhu!
U razgovoru za CGdijaspora, Nevzet Purišić iskreno govori o svom porijeklu, o dolasku u Holandiju, o životu koji mu je donio i posao i ljubav, o dugogodišnjem humanitarnom radu i ulozi koju je dijaspora imala i ima u očuvanju identiteta.
#Nevzet Purišić: Rođen sam u Plavu, davne 1969. godine. Osnovnu školu sam završio u Plavu, a potom i mašinski tehnički smjer – tadašnji radnički univerzitet, odnosno Politehničku akademiju na Novom Beogradu. U Njemačku sam otišao 1991. godine, ali sam već 1993. prešao u Holandiju. Tu sam našao svoju životnu saputnicu i ostao da živim do danas.
#CGdijaspora: Da li ste iz Njemačke prešli u Holandiju zbog ljubavi ili posla?
#Nevzet Purišić: Pa rekao bih da je ovo prvo bilo kljucno. U Njemačkoj sam bio privremeno i planirao da tu i ostanem. Ali sam u Holandiji našao sve što mi treba – i dom i porodicu. Vremenom sam dobio papire, državljanstvo, posao i tu sam ostao.
#CGdijaspora: Da li je vaša supruga Holanđanka ili iz naših krajeva?
#Nevzet Purišić: Ona je rodjenjem, porijeklom Bosanka a ja se ponekad našalim s njom, da ima naše korijene, i to baš iz plavskog kraja, jer joj je prezime Bašić, isto kao i brojnim plavskim porodicama. Inače, ona je porijeklom iz Sanskog Mosta, lijepog bosanskog grada na devet rijeka.
Upoznali smo se u Holandiji. Ove godine smo proslavili 25 godina braka.
#Nevzet Purišić: Kao vjerovatno vecina doseljenika i ja sam imao brojne izazove u novoj sredini. Trebalo je naci posao, stan, naučiti novi jezik, upoznati nove propise, prilagodit se novim radnim pravilima, upoznati nove ljude, kulturne obrasce, i jos puno toga. Nije bilo bas lako, ali je svakako bilo lakse nama koji smo odrastali u nesto zahtjevnijim zivotnim uslovima. Dakle, nijesam bio povlašten, ali nijesam ni imao razloga za žalbu. Radio sam i gradio sve kao i većina naših ljudi.
#CGdijaspora: Kada je i kako nastalo udruženje u kojem ste godinama aktivni?
#Nevzet Purišić: Udruženje je osnovano u aprilu 2000. godine. Oformili su ga entuzijasti iz naseg zavicaja kojima je bilo vazno da imamo zajednicki oslonac u novoj sredini, mjesto gdje se okupljamo, druzimo, informisemo, pomazemo kao i formu preko koje cuvamo vezu sa zavicajem i domovinom, nas jezik, obicaje, tradiciju i kulturno nasljedje. Tada se u Holandiji vec bio naselio veci broj nasih gradjana iz Crne Gore i posebno iz Plava i Gusinja. Udruzenje nam je pomoglo da se lakse nosimo sa izazovima integracije u novu sredinu, sa nostalgijom za zavicajem i cuvanja onoga sto smo ponijeli iz zavicaja.
U rad udruzenja sam se aktivno ukljucio dvije godine nakon njegovog osnivanja. Volontiranje u udruzenju me ispunjava. Radio sam koliko sam mogao na raznim projektima i u razlicitim ulogama, a u dva mandata sam bio i predsjednik udruzenja. Dakle, gotovo čitav radni vijek u nasem udruženju.
#CGdijaspora: Koliko danas udruženje ima članova?
#Nevzet Purišić: U Holandiji živi više od 200 porodica porijeklom iz Plava i Gusinja, sa oko 1.200 članova. Velika većina tih porodica ima svoje članove u udruženju i dosta njih aktivno učestvuju u našim aktivnostima. Dakle, udruženje broji nekoliko stotina članova i ove godine smo proslavili 25 godina postojanja i uspješnog rada. U rad udruženja se uključuju i nove plavsko- gusinjske snahe i zetovi, novi članovi i fanovi iz raznih sredina, kako to biva u ovakvoj sredini.
#CGdijaspora: Kako se vaše udruženje danas zove?
#Nevzet Purišić: Udruženje je kod osnivanja bilo registrovano kao „Biser Prokletija“, aludirajuci na brojne prirodne dragulje u zavičaju, a zadnjih petnaestak godina Bošnjačko udruženje Plavljana i Gusinjana “BEHAR” iz Holandije.
#CGdijaspora: Da li često dolazite u Crnu Goru?
#Nevzet Purišić: Dolazim česce nego većina naših ljudi u inostranstvu, ali nažalost, ne koliko želim. Svakako, Crnoj Gori i Plavu se uvijek rado vraćam, jer tamo i pripadam.
#CGdijaspora: Čime se bavite profesionalno?
#Nevzet Purišić: Već 24 godine radim poslove u renomiranoj kompaniji „Jacobs Douwe Egberts“. Volim svoj posao jer je dinamičan, i što mi je važno, omogućava mi dosta slobodnog vremena. To vrijeme najradije koristim da sa suprugom putujemo, šetamo, uživamo.
#CGdijaspora: Koja je glavna svrha vašeg udruženja?
#Nevzet Purišić: Osnovna misija udruženja je da se okupljamo, družimo, razmjenjujemo informacije, da kroz rad sekcija i kulturne sadržaje čuvamo svoj jezik, kulturu i običaje. Dakle, da se zaštitimo od asimilacije i da mladima prenesemo ono što su naši roditelji nama ostavili. Vazna aktivnost nam je i humanitarni rad. Organizovali smo brojne humanitarne akcije – i male i velike – za Crnu Goru, region, pa i šire. Sve radimo dobrovoljno, iz srca, i ponosni smo na to.
#CGdijaspora: Očekujete li da budete ponovo izabrani u rukovodstvo udruženja?
#Nevzet Purišić: Iskreno, ne bih volio i ne bi trebalo. Vrijeme je da ja i moji stariji kolege prepustimo mlađim članovima vođenje udruzenja. Vremena se mijenjaju, sve se brže dešava, pa se mladi bolje nose sa novim izazovima. Naravno, ja ću uvijek pomoći savjetom kad i ako zatreba.
#CGdijaspora: Spomenuli ste prijatelja Rafeta Hota, i njegove zasluge?
#Nevzet Purišić: Da, on je moj dobar prijatelj, i svakako prijatelj našeg udruženja. Mogu reći da je gotovo u svim humanitarnim akcijama udruženja i kod zajedničkih akcija imao vrlo važnu ulogu, i kao jedan od organizatora i kao medijski sponzor preko njegovog web portala. Taj portal je bio i ostao naš glavni informativni kanal.
#CGdijaspora: Pomagali ste Plavu, Gusinju i ljudima u Crnoj Gori?
#Nevzet Purišić: Naravno. Pomoć nikad nijesmo ograničavali na zavičaj. Niti smo postavljali međe između Plava i Gusinja i ostatka Crne Gore. Humanost ne poznaje granice. Pomoć koju sakupimo ide tamo gdje je najpotrebnija.
#CGdijaspora: Možete li nam nešto reći o vašoj porodici?
#Nevzet Purišić: Odrastao sam u brojnoj porodici koja je živjela dosta skromno ali cijenila rad, red, slogu i pravdu. Porodica, i uža i šira su mi bile i ostale najvažniji oslonac i podrska. Vrijednosti koje sam stekao u porodicnom okruženju, koje je važilo za tradicionalno, puno su mi pomogle da se nosim sa nacinom života na strani. Majka Kima i dva brata sa svojim porodicama žive u Plavu a dva brata sa svojim porodicama ovdje u Holandiji. To je sudbina mnogih porodica iz našeg zavičaja i visoka cijena privredne nerazvijenosti i velike nezaposlenosti u opštinama Plav i Gusinje i generalno na sjeveru Crne Gore. Supruga Sanela mi je podrška u svim mojim aktivnostima, imamo skladan brak i mnogo toga zajedničkog. Trudimo se da sto više vremena posvetimo našoj porodici i široj rodbini.
#CGdijaspora: Gospodine Purišiću, hvala vam na ovom iskrenom razgovoru.
#Nevzet Purišić: I vama hvala. Nadam se da će ovaj razgovor ohrabriti mlađe ljude da nastave tamo gdje smo mi stali. Omladina je naša budućnost i naša snaga
