By using this site, you agree to the Privacy Policy and Terms of Use.
Accept
CG dijaspora - Portal crnogorske dijasporeCG dijaspora - Portal crnogorske dijaspore
  • Crna Gora
  • Region
  • Evropa
  • Amerika
  • Australija
  • Najnovije
  • Impressum
  • Pišite ombudsmanu
Pretraži portal
© CGdijaspora.me . Portal CG dijaspora zadržava sva prava nad sadržajem portala.
Reading: INTERVJU – HAJDANA TODOROVIĆ: Najveći uspjeh je pomoći zemlji u kojoj ste odrasli
Share
Font ResizerAa
CG dijaspora - Portal crnogorske dijasporeCG dijaspora - Portal crnogorske dijaspore
Font ResizerAa
  • Crna Gora
  • Region
  • Evropa
  • Amerika
  • Australija
  • Najnovije
  • Impressum
  • Pišite ombudsmanu
Pretraži portal
  • Crna Gora
  • Region
  • Evropa
  • Amerika
  • Australija
  • Najnovije
  • Impressum
  • Pišite ombudsmanu
Follow US
© 2022 Foxiz News Network. Ruby Design Company. All Rights Reserved.
CG dijaspora - Portal crnogorske dijaspore > Evropa > INTERVJU – HAJDANA TODOROVIĆ: Najveći uspjeh je pomoći zemlji u kojoj ste odrasli
Evropa

INTERVJU – HAJDANA TODOROVIĆ: Najveći uspjeh je pomoći zemlji u kojoj ste odrasli

cg
Last updated: 17.11.2026 20:18
cg
Share
22 Min Read
SHARE

Piše: Nada Kovačević

Sa nepunih sedamnaest godina Hajdana Todorović otišla je iz Crne Gore, ostavljajući iza sebe porodicu, prijatelje i poznato okruženje. Pred njom je bilo školovanje u Velikoj Britaniji, a potom studije psihologije u Milanu i ljudskih prava i politike u Londonu. Ipak, jedno od pitanja koje danas zaokuplja njenu pažnju nije ponijela iz univerzitetskih učionica, već sa prakse u Centru za socijalni rad u Podgorici: zašto ljudi kojima je pomoć potrebna do nje često ne stignu na vrijeme, čak i kada postoje zakoni i institucije koji bi trebalo da ih zaštite?

U tom pitanju susreću se njeno dosadašnje obrazovanje i ono što želi da radi u budućnosti — da bolje razumije kako uslovi života, društvo i odluke institucija utiču na mentalno zdravlje i dostojanstvo čovjeka. Zbog toga je nakon diplome psihologije na Univerzitetu Cattolica del Sacro Cuore u Milanu, gdje je studije završila sa ocjenom 110/110 cum laude, izabrala master iz ljudskih prava i politike na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE). Znanje koje tamo stiče za nju ima i sasvim ličan smisao: želi da ga jednog dana primijeni među ljudima i u zemlji iz koje je krenula.

O Crnoj Gori kolegama u Londonu govori kroz slike mora i planina, gradova i jutarnjih kafa koje se piju polako, uz razgovor. Najradije im, ipak, priča o ljudima — o bliskosti koju je, priznaje, potpunije razumjela tek kada se odselila. U ritmu velikih gradova postalo joj je jasnije koliko vrijedi imati nekoga ko ima vremena da vas sasluša. Upravo tu pažnju prema čovjeku prepoznaje i kao važan dio svog budućeg profesionalnog puta, posebno kada je riječ o djeci, ženama, izbjeglicama i drugima kojima je podrška potrebna.

Kao dobitnica stipendije „Iskra“ i koordinatorka za članstvo i prilike u Organizaciji crnogorskih studenata u inostranstvu (OMSA), Hajdana vjeruje da povezanost sa domovinom može da se pretvori u konkretan rad još tokom studija. Prakse u crnogorskim institucijama, zajednička istraživanja i mentorstvo srednjoškolcima vidi kao načine da iskustvo stečeno u svijetu postane dostupno i korisno kod kuće. Posebno onima koji imaju talenat i ambiciju, ali nemaju nekoga ko bi im objasnio odakle da počnu.

U razgovoru za portal #CGDijaspora govori o odlasku, samostalnosti i podršci roditelja, o prilikama koje se otvaraju kada se usudimo da se prijavimo, ali i o tome šta Crna Gora može da ponudi mladima koji žele da joj doprinesu. Njene ambicije sežu do institucija Evropske unije i Ujedinjenih nacija, dok je želja da svojim radom pomogne zemlji u kojoj je odrasla prati kroz sve planove. Kako sama kaže: „Ne radi se samo o tome da se mladi vrate, već o tome da nikada ne odu sasvim.“

#CGDIJASPORA: Kad se osvrnete na put od podgoričke Gimnazije do Londona, koja je odluka najviše uticala na to gdje ste danas? Je li bilo nekoga ko Vas je ohrabrio da se prijavite?

#Hajdana Todorović: Najvažnija odluka bila je ona da, sa nepunih sedamnaest godina, odem u Veliku Britaniju i završim A Level program na St. Lawrence Collegeu. Na tu odluku uticala je i moja radoznalost: željela sam da vidim šta me čeka u drugoj državi i koliko mi prilika takvo iskustvo može otvoriti za budućnost. Bilo mi je teško da napustim dom, porodicu i prijatelje. Ipak, ta odluka me naučila nečemu što nosim i danas: da nepoznato nije razlog za strah, već prilika da rastem, da se prilagodim i da se oslonim na sebe. Na koledžu sam bila akademska stipendistkinja i članica Studentskog odbora. Pored učenja, bila sam aktivna i u sportu i muzici: igrala sam za školske timove u dva sporta, išla na časove pjevanja i klavira i pjevala u školskom horu. Bila sam i akademska mentorka mlađim učenicima koji su se teže snalazili u pojedinim predmetima. Za sav taj trud dobila sam Atheneum Prize, nagradu koju direktor škole dodjeljuje učenicima koji su svojim radom doprinijeli zajednici. Školovanje sam nastavila na Univerzitetu Cattolica del Sacro Cuore u Milanu, gdje sam diplomirala psihologiju sa ocjenom 110/110 cum laude. Milano je bio još jedna nova sredina, a ovog puta sam se u njoj snašla mnogo lakše, jer sam znala da mogu. Upravo me je to samopouzdanje kasnije odvelo i do Londona i LSE-a.

Iza svakog mog koraka stoje moji roditelji. Oni su bili tu za sve što sam željela da pokušam, od vannastavnih aktivnosti do ljetnjih kampova u Engleskoj i zimskih u Švajcarskoj, gdje sam usavršavala engleski i francuski jezik. Vjerovali su u moje snove i u to da imam snage da ih ostvarim, čak i kada su ti snovi značili da ću biti daleko od njih. Posebno bih izdvojila majku. U svakom trenutku kada mi je bilo teško ili kada sam mislila da nešto ne mogu, ona je bila uz mene i vjerovala u mene više nego što sam ja vjerovala u sebe. Zato ovaj put nikada nije bio samo moj, jer sam imala sreću da ga prolazim uz ovakve roditelje.

#CGDIJASPORA: Zašto ste izabrali master iz ljudskih prava i politike? Je li postojalo pitanje iz crnogorskog društva koje ste željeli bolje da razumijete kroz studije?

#Hajdana Todorović: Već na prvoj godini psihologije, kroz predmete iz sociologije i pedagogije, primijetila sam koliko institucije i društveni sistemi utiču na mentalno zdravlje ljudi. U diplomskom radu sa osnovnih studija istraživala sam mentalno zdravlje izbjeglica i tražilaca azila iz ugla društvenih faktora koji oblikuju naše zdravlje. Bavila sam se time kako uslovi u kojima ljudi žive nakon migracije, poput pravnog statusa, stanovanja, posla i pristupa zdravstvenoj zaštiti, utiču na njihovo psihičko zdravlje. Tada sam shvatila da me najviše zanima tačka gdje se psihologija susreće sa ljudskim pravima. Pitanje koje sam najviše željela da razumijem jeste zašto ljudi kojima je pomoć potrebna do nje često ne stignu na vrijeme, iako sistem i zakoni postoje. To pitanje mi se nametnulo tokom prakse u Centru za socijalni rad u Podgorici, odakle sam ponijela saznanje da u našoj zajednici ima mnogo više ljudi kojima je podrška potrebna nego što bismo možda očekivali. Raduje me što razgovor o mentalnom zdravlju kod nas postaje sve otvoreniji i što ljudi sve više shvataju da je u redu potražiti podršku kada im je potrebna. Crna Gora aktivno radi na unapređenju svog sistema, kako bi zakoni koji postoje na papiru što više zaživjeli u svakodnevnom životu ljudi. Upravo taj proces želim bolje da razumijem, kako bih mu jednog dana i sama doprinijela. Crna Gora je na putu ka Evropskoj uniji, a poštovanje ljudskih prava jedan je od ključnih uslova tog procesa. Vjerujem da mladi ljudi tu mogu itekako da doprinesu. Mnogi od nas su studirali ili radili u inostranstvu i upoznali različite strategije i perspektive koje možemo prilagoditi našem društvu. Bliži smo svojim vršnjacima, pa bolje razumijemo s čim se suočavaju. Ne ustručavamo se da otvoreno govorimo o temama poput rodne ravnopravnosti, nasilja u porodici, inkluzije osoba sa invaliditetom i položaja mladih, jer ih ne vidimo kao apstraktna pitanja, već kao temelj društva u kojem svako ima priliku da živi dostojanstveno. Zato sam izabrala LSE: da steknem znanje i alate koje ću jednog dana vratiti kući.

#CGDIJASPORA: Među dobitnicama ste stipendije za školovanje u inostranstvu. Šta vam ta podrška konkretno omogućava i šta biste rekli nekome ko ima znanje i ambiciju, ali misli da su mu takve studije nedostižne?

#Hajdana Todorović: Stipendija Iskra, koju dodjeljuje Kabinet predsjednika Crne Gore, za mene ima dvostruko značenje. S jedne strane, to je konkretna podrška. Studiranje u Londonu podrazumijeva velike troškove, a ova stipendija mi je značajna pomoć u tome i olakšava mi da više vremena i energije posvetim studijama, istraživanju i prilikama koje LSE pruža. S druge strane, to je priznanje i odgovornost. Kada vaša država prepozna vaš trud i želju da napredujete, to vas podsjeća da ne studirate samo za sebe, već i za zajednicu kojoj ćete se jednog dana vratiti. Zato sam iskreno zahvalna i srećna što sam izabrana među dobitnicima ove stipendije. Za mene je to velika čast, ali i podsticaj da opravdam ukazano povjerenje.

Nekome ko ima znanje i ambiciju, ali misli da su mu ovakve studije nedostižne, rekla bih da se prijavi. Mnogo više vrata je otvoreno nego što izgleda, ali se otvaraju samo onima koji pokucaju. Postoje stipendije, studentske razmjene i ljudi koji su spremni da pomognu, samo ih treba potražiti na vrijeme. Biti odbijen nije kraj puta. I sama sebi uvijek kažem da se, kada se jedna vrata zatvore, druga otvore, često baš ona koja su nam bila suđena. Ponekad nas najviše sputava upravo misao da nešto „nije za nas“. A jeste. Mladi iz Crne Gore imaju šta da ponude svijetu, i svijet to prepoznaje.

#CGDIJASPORA: Šta vam je donijelo povezivanje s drugim crnogorskim studentima kroz OMSA? Možete li navesti primjer kada je ta mreža nekome konkretno pomogla?

#Hajdana Todorović: Kada studirate daleko od kuće, lako je osjetiti se kao da ste na tom putu sami. OMSA mi je pokazala da nismo. Kroz ovu mrežu upoznala sam mlade ljude iz Crne Gore koji studiraju širom svijeta i koji dijele slična iskustva, izazove i snove. To je zajednica u kojoj se razumijemo bez mnogo objašnjavanja, jer smo svi prošli kroz isto: odlazak od kuće, prilagođavanje i želju da jednog dana svoje znanje vratimo zemlji. Ono što OMSA-u čini posebnom jesu koordinatori iz različitih zemalja. Oni su prva adresa za studente koji tek dolaze: pomažu im da se prilagode, odgovaraju na pitanja vezana za vizu i smještaj i pomažu im da se snađu u novom društvu. Kao koordinatorka za članstvo i prilike, ja članovima predstavljam stipendije, prakse, konferencije i druge prilike za razvoj.

Dobar primjer je kada neko od naših članova želi da aplicira za osnovne ili master studije u inostranstvu. U mreži već imamo ljude koji su prošli kroz taj proces na istim ili sličnim univerzitetima, i koji mogu da posavjetuju oko svega: od izbora programa i aplikacije do motivacionog pisma, CV-a i vize. Lično smatram da je to sjajno, jer znam koliko je stresno kada nemate koga da pitate. Kada pored sebe imate nekoga ko je već prošao isti put, sve postaje jasnije, a strah od nepoznatog manji. U OMSA-i sam pronašla ono što je studentima daleko od kuće najpotrebnije, a to je osjećaj pripadnosti. OMSA je za mene više od mreže, ona je porodica. Gdje god da studiramo, znamo da iza nas stoje ljudi koji nas razumiju i koji su tu da pomognu. To me svakog dana podsjeća da uspjeh nije nešto što gradimo sami, već zajedno. Kada jedno od nas uspije, to otvara put i drugima.

#CGDIJASPORA: Kada vas kolege u Londonu pitaju o Crnoj Gori, šta im najradije ispričate? A šta ste o svojoj zemlji jasnije vidjeli tek kad ste je posmatrali izdaleka?

#Hajdana Todorović: Najradije im pričam o tome koliko je Crna Gora mala, a koliko toga stane u nju. Pričam im o našem primorju, o Boki i prelijepim plažama, ali i o planinama, i kažem im da u jednom danu možete ujutru biti na moru, a uveče u planinama. Obično mi ne vjeruju dok ne vide slike. Pričam im o našim prelijepim gradovima, od kojih svaki ima svoju priču i svoj šarm, i naravno o našim jelima, koja mi ovdje ponekad baš nedostaju. Uvijek im objasnim i da je kod nas jutarnja kafa pravi mali ritual: ne pije se u prolazu, već polako, uz razgovor, i bez nje dan jednostavno ne može da počne. Ipak, najviše im pričam o ljudima. Uvijek kažem da kod nas niko nije stranac duže od pet minuta. Gostoprimstvo nije nešto što učimo, već nešto što nosimo u sebi. Mnogi od mojih kolega su poslije tih priča poželjeli da posjete Crnu Goru, a neki su to već i učinili.

Tek kada sam otišla, jasnije sam vidjela koliko je kod nas važna bliskost među ljudima. U velikim gradovima poput Londona sve je brže, a ljudi su često zauzeti sobom. Kod nas uvijek postoji vrijeme za razgovor i za ljude koji su nam važni. To sam nekada uzimala zdravo za gotovo, a danas to cijenim više nego ikad. Izdaleka sam vidjela i koliko potencijala ima naša zemlja. Kada uporedim Crnu Goru sa zemljama u kojima sam živjela, vidim da imamo sve što je potrebno da napredujemo: prirodu, kulturu, položaj i, najvažnije, mlade ljude koji postižu sjajne stvari širom svijeta i žele da to znanje vrate kući. Ako taj potencijal iskoristimo, Crna Gora može postati primjer kako mala zemlja može učiniti velike stvari. To mi daje vjeru u njenu budućnost i želju da i sama budem dio nje

#CGDIJASPORA: Šta bi crnogorski fakulteti i institucije mogli da ponude studentima u inostranstvu da ih uključe u konkretne projekte još tokom studija?

#Hajdana Todorović: Mislim da je najvažnije da veza sa domovinom ne počne tek nakon diplome, već još tokom studija. Mnogi od nas tokom ljeta i zimskog raspusta dolaze kući i rado bismo to vrijeme iskoristili za kratke prakse u institucijama, ministarstvima ili na fakultetima. Tako bismo stekli iskustvo u svom sistemu, a institucije bi dobile mlade ljude sa svježim idejama i znanjem iz inostranstva. Druga mogućnost su zajednički istraživački projekti. Mnogi od nas pišu radove i diplomske radove na teme koje su direktno važne za Crnu Goru. Kada bi fakulteti i institucije predlagali teme koje su im potrebne, ili nudili mentorstvo i pristup podacima, naše istraživanje bi moglo imati stvarnu primjenu kod kuće. Veza može ići i u suprotnom smjeru. Studenti u inostranstvu mogu biti most između crnogorskih institucija i univerziteta na kojima studiramo. Voljela bih da jednog dana na LSE-u organizujemo događaj na kojem bi crnogorski stručnjaci, diplomate i lideri govorili o našoj zemlji, njenom putu ka Evropskoj uniji i izazovima regiona. Tako bi Crna Gora bila vidljivija na mjestima gdje se oblikuju buduće politike, a mi bismo zaista bili njeni ambasadori. Zato mislim da se ne radi samo o tome da se mladi vrate, već o tome da nikada ne odu sasvim.

#CGDIJASPORA: Kada biste kroz OMSA mogli da pokrenete jedan projekat koji povezuje studente iz dijaspore s vršnjacima u Crnoj Gori, šta biste izabrali i kome bi taj projekat najviše značio?

#Hajdana Todorović: Izabrala bih mentorski program u kojem bi studenti iz dijaspore bili mentori srednjoškolcima u Crnoj Gori koji razmišljaju o studiranju u inostranstvu. Svaki srednjoškolac dobio bi mentora koji studira u državi ili na programu koji ga zanima. Taj mentor bi ga vodio kroz cijeli proces: od izbora univerziteta i pripreme za ispite, preko motivacionog pisma i stipendija, do prvih dana u novoj zemlji. Program bi uključivao i online radionice i razgovore u kojima bismo dijelili svoja iskustva. Ja bih, na primjer, mogla da predstavim svoj fakultet i pokažem kako izgleda studiranje na jednom od najboljih svjetskih univerziteta. Tako bih pokazala da ono što možda djeluje daleko i nedostižno zapravo nije tako daleko. Najviše bi značio mladima iz manjih sredina i onima koji u svom okruženju nemaju nikoga ko je studirao u inostranstvu. Talenta i ambicije u Crnoj Gori ima mnogo, ali često nedostaje neko ko će reći: „Može, i evo kako.“ Ja sam imala sreću da imam podršku, i željela bih da je ima svako dijete koje sanja veliko.

#CGDIJASPORA: Gdje biste poslije mastera voljeli da primijenite ono što učite? Šta bi presudilo da svoj prvi veći profesionalni projekat pokrenete upravo u Crnoj Gori?

#Hajdana Todorović: Već sada, na LSE-u, vidim koliko napredujem. Zaista je čast učiti na ovakvom univerzitetu, od stručnjaka koji oblikuju globalne debate o ljudskim pravima i politici. To iskustvo me motiviše da idem još dalje. Poslije ovog mastera voljela bih da nastavim školovanje, kroz još jedan master ili doktorat, i već sada radim na tome da me primi fakultet koji mi je cilj. Nakon toga bih voljela da radim u institucijama Evropske unije, u Evropskom parlamentu ili Evropskoj komisiji, i da na tom mjestu predstavljam svoju državu. Moja velika ambicija je da jednog dana radim i za Ujedinjene nacije. Posebno me zanima kako politike mogu da uzmu u obzir mentalno zdravlje ljudi i zaštitu ranjivih grupa, poput izbjeglica, djece i žena, jer vjerujem da nijedan sistem ne može biti zaista pravedan ako ne vidi čovjeka u cjelini. Međunarodno okruženje mi nije strano. Kroz brojne konferencije, od NATO skupova do konferencija Evropske federacije udruženja studenata psihologije (EFPSA) i mreže WeBalkans, putovala sam u mnoge države i razmjenjivala ideje sa mladima iz cijele Evrope. Najdraža mi je bila konferencija u Madridu, u sjedištu Španske vojske, na kojoj smo razgovarali o bezbjednosnim izazovima i ljudskim pravima u regionu Sahela. Upravo na tim mjestima sam vidjela kako se velike ideje pretvaraju u konkretne rezultate, i to je iskustvo koje želim dalje da gradim.

Ipak, moj cilj je da to znanje jednog dana primijenim upravo u Crnoj Gori. Ono što bi presudilo jeste osjećaj da postoji prostor u kojem mladi ljudi mogu da predlažu, pokreću i sprovode promjene. Već sada vidim da se taj prostor otvara. Sve je više institucija, organizacija i partnera spremnih da sarađuju sa mladima, a proces evropskih integracija donosi nove prilike i nove standarde. Kada znate da vaš rad može zaista nešto da promijeni, odluka postaje laka.

Mislim i da je Crna Gora idealno mjesto za projekte koji prave razliku. Zato što smo mala zemlja, svaka dobra ideja može brzo da zaživi i da se njen uticaj vidi. Kod nas i mala promjena ima veliki odjek, jer stigne do svakog čovjeka. A nema većeg zadovoljstva od toga da vidite da ono što ste naučili u svijetu pomaže ljudima među kojima ste odrasli. Put me možda tek vodi kroz Brisel i Njujork, ali znam da će me svaki put vratiti kući. Jer, ma koliko svijeta da vidim, nigdje nebo nije plavo kao iznad moje Crne Gore…

Možda vam se svidja

OCSI i Mensa Crne Gore potpisale memorandum o saradnji
Intervju sa Ernadom Agovićem: Od Crne Gore do Luksemburga – priča o ljubavi i odricanju
Njujork oduševljen Selverom Kardovićem: „Zlatne niti“ koje spajaju prošlost i savremenost
Mićunović: Za Crnu Goru nema napretka bez istine
Radomir Đalović – ime koje i danas budi emocije kod navijača Crne Gore.
TAGGED:cgdijasporacrna goracrnogorska dijasporadijasporahajdana todorovicomsasocijalni rad
Share This Article
Facebook Copy Link Print
Share
Previous Article Predsjednica PKCG dr Nina Drakić na 23. Bečkom ekonomskom forumu: Evropske integracije su prilika za modernizaciju crnogorske privrede i jače povezivanje s evropskim partnerima

Novosti

Predsjednica PKCG dr Nina Drakić na 23. Bečkom ekonomskom forumu: Evropske integracije su prilika za modernizaciju crnogorske privrede i jače povezivanje s evropskim partnerima
CG privreda
🇲🇪Od Lovćena do Švajcarske: Priča o crnogorskoj slobodi predstavljena međunarodnoj publici
Evropa
Alabar planira projekat od pet milijardi dolara u Bangkoku, razmatra i najviši toranj na svijetu
Ekonomija
🇲🇪INTERVJU: Alen Sulejmanović: Moja đeca su rođena u Sarajevu, a predstavljaju se kao Pljevljaci
Region
Follow US
© 2026 CGdijaspora.me. All Rights Reserved. I Impressum I Pišite ombudsmanu
Welcome Back!

Sign in to your account

Username or Email Address
Password

Lost your password?