Piše: Nada Kovačević
U Eupenu, gradiću na istoku Kraljevine Belgije, već tri decenije živi i stvara Goran Vratnica – orijentalista, lingvista, sudski tumač, kulturni poslenik, muzički interpretator, predsjednik Udruženja crnogorsko-belgijskog prijateljstva “Montenegro”, suprug, otac četvoro djece… Iznad svega, Goran je čovjek koji sa ljubavlju, dostojanstvom i dubokim poštovanjem prema korijenima nosi Crnu Goru u sebi – gdje god da kroči.
Njegova priča nije samo biografija – to je tiha himna jedne pripadnosti. Od stare Varoši u Podgorici, preko jordanskih pustinja i istanbulskih minareta, pa sve do srca Evrope, Goran je svuda nosio isto: nepresušnu čežnju za ljepotom jezika, za širinom pogleda i za onim nevidljivim nitima koje čine identitet.
Kroz svoje životno i profesionalno putovanje, ostao je vjeran najdubljim vrijednostima: porodici, jeziku, poštovanju različitosti i kulturi sjećanja. Njegova pjesma, bilo da je albanska, srpska, crnogorska ili makedonska, nije stvar estrade – ona je čin ljubavi. A njegovo djelovanje u dijaspori nije pitanje promocije, već dostojanstvene obaveze prema onome odakle je potekao.
Ovaj intervju za portal #CGDIJASPORA je više od razgovora – to je susret sa čovjekom koji u tuđini nije izgubio sebe, već je pronašao način da bude dom za druge. Čovjek koji zna da Crna Gora nije samo zemlja – već osjećanje, odgovornost i zavjet. I zato, dok Goran Vratnica govori, ne priča samo o sebi. Kroz njegove riječi govori cijela jedna dijaspora – tiha, ali postojana. Rasijana, ali neraskidivo povezana.
Njegov životni put vodi nas od stare Podgorice, preko Jordana i Turske, sve do Brisela i Eupena, gdje danas sa svojom porodicom – suprugom Danijelom i djecom Lukom, Nikom, Damianom i Leom – njeguje kulturu suživota, mira i razumijevanja. Njegov glas, bilo kroz pjesmu, bilo kroz poruku, nosi istu poruku: čuvajmo svoje, poštujmo tuđe, i gradimo svijet u kojem razlike zbližavaju, ne dijele.
#CGDIJASPORA: Vaša biografija je vrlo bogata. Kako biste vi lično opisali svoj životni put ?
#Goran Vratnica: Rekao bih da je to put traganja – za smislom, za znanjem, za ljudima. Rođen sam 1966. u Podgorici, u porodici Rajka i Stanislave, a djetinjstvo mi je oblikovalo okruženje Stare Varoši – Sahat kula, Ljubović, Skaline, Ribnica… Te slike i danas žive u meni, kao nepresušan izvor.
Nakon završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja u Podgorici, vojni rok sam služio u Novom Sadu i u Beogradu, a potom sam se posvetio studijama orijentalistike – arabistike i turkologije – koje su me odvele u Aman i Istanbul. Na kraju sam diplomirao na Slobodnom univerzitetu u Briselu (ULB). Moj profesionalni rad obuhvata lingvistiku, istoriju, prevođenje, pravosuđe, socijalni rad… ali dušom sam ostao vezan za muziku kao univerzalni jezik emocije i pamćenja.
#CGDIJASPORA: Porodica i porijeklo – temelji vašeg identiteta?
#Goran Vratnica: Bez ikakve sumnje. Porijeklo mi je osnova, a porodica stub mog bića. Vratnice su iz Lješkopolja, iz podgoričkih Tološa – mjesta gdje se kroz generacije živjelo s čašću i dostojanstvom. Moj otac Rajko bio je snaga i glava kuće, dok je moja majka Stanislava, rođena Velimirović iz Donjeg Zagarača, nosila toplinu, širinu duše i onaj pravi, iskonski crnogorski karakter i mudrost.
Posebno mjesto u mom životu i sjećanju zauzima moja baba Gordana Musina Velimirović – žena čije je prisustvo bilo škola života. Doživjela je preko jednog vijeka, i svaki trenutak proveden sa njom za mene je bio poseban. U njenoj kući, u Donjem Zagaraču, učili smo kroz riječi, držanje, patriotske priče o vremenima Knjaževine i Kraljevine Crne Gore. Bila je hram vrijednosti, oličenje stamene, gostoljubive, mudre i ponosne crnogorske žene. U njenom liku ogledao se moj identitet – duboko ukorijenjen, a istovremeno otvoren ka svijetu.
#CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš put ka Belgiji ?
#Goran Vratnica: Nakon studija orijentalistike, uz životna iskustva u Amanu i Istanbulu, život me je poveo ka srcu Evrope – Belgiji. Brisel mi je otvorio vrata za dalje usavršavanje na prestižnom Slobodnom univerzitetu (ULB), ali i nove životne horizonte.
Profesionalno sam se ostvario kao lingvista, istoričar, sudski tumač, socijalni radnik i kao kulturni most između domovine i dijaspore.
No, paralelno sa tim, uvijek me pratila pjesma. Muzika je oduvijek bila moj saputnik, ali ovdje, u dijaspori, postala je moj zavičaj bez granica. Kroz pjesmu sam pronosio poruku mira, razumijevanja i zajedništva. Put od Podgorice do Belgije bio je više od geografske relokacije – to je bio put duhovnog sazrijevanja.
#CGDIJASPORA :Koja mjesta u Crnoj Gori su vam posebno draga?
Teško pitanje… Crna Gora je mozaik – svako mjesto nosi svoju specifičnu boju, miris i energiju. Podgorica je moj korijen, Cetinje duhovnna vertikala, Boka kotorska inspiracija, Karuč i Cijevna izvor mira, a cijeli sjever Crne Gore – duša planinske ljepote i dobrote.
Crna Gora je zemlja koja u sebi sabira more i planinu, istoriju i snove, kamen i riječ. To nije samo prostor – to je osjećanje, identitet, stanje duha, način postojanja.
#CGDIJASPORA; Kakve uspomene nosite iz djetinjstva?
#Goran Vratnica: Najdragocjenije uspomene vezane su za moje djetinjstvo i duh i dušu tadašnje Podgorice. Njene priče, pjesme, šale, običaji, raznolikosti – sve to je utkano u moje biće. Iskrena prijateljstva koja traju u vremenu i koje daljine ne urušavaju nego još više potrvđuju.
Roditeljsko nasljeđe – snaga, dostojanstvo, skromnost, gostoprimstvo, empatija i osjećaj za pravdu – ostali su moj putokaz. Iako nisam imao prilike da bolje upoznam svoje đedove Gliga Vratnicu i Musu Velimirovića, njihova sjenka je uvijek bila tu kroz priče i sjećanja porodice na njihove i živote i djela mojih predaka. To su temelji koji ne klimaju ni pod najjačim udarima.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u domovinu?
#Goran Vratnica: Trudim se da svake godine, makar ljeti, posjetimo Crnu Goru. To nije običan odmor – to je povratak sebi. Moja djeca znaju gdje su im korijeni, znaju mirise i ukuse svoje domovine i zemlje svoga oca i svojih predaka. Crna Gora je za njih stvarna, opipljiva, živa… i to je ono što bih želio da ostane i poslije mene.
#CGDIJASPORA: Kulturni rad u dijaspori – koliko ste u tome prisutni ?
#Goran Vratnica: Kroz Udruženje „Montenegro” u Belgiji, koje vodim od 2015, trudimo se da budemo dostojni predstavnici Crne Gore. Koncerti, izložbe, književne večeri – sve su to alati kulture, ali i poruke zajedništva i ljubavi prema našoj domovini. Kultura je naš najbolji ambasador – most između naroda i generacija. Kroz nas i naše aktivnosti duh Crne Gore je prisutan u Belgiji. Sarađujemo sa mnogim udruženjima iz regiona i Evrope, jer vjerujem da dijaspora mora biti povezana i organizovana.
#CGDIJASPORA; “Muzička šetnja Balkanom” – šta ona znači za vas?
#Goran Vratnica: To je više od projekta – to je moj lični zavjet kojim rušim zidove predrasuda i podjela. Pjesma ne poznaje granice, kao ni ljubav. Interpretiram pjesme svih naroda Balkana – albanske, bosanske, crnogorske, hrvatske, makedonske, srpske… Svaka od njih nosi emociju, priču, poruku. “Baresha”, “Oj vesela veselice”, “Makedonsko devojče”, “Hajde Jano”, “Sejdefu majka buđaše”… sve su one mostovi prema drugima. Moj glas šalje poruku : mi smo samo braća i ljudi i u našoj različitosti je samo bogatstvo.
#CGDIJASPORA: Šta bi dijaspora mogla da uradi za Crnu Goru, a Crna Gora za dijasporu?
#Goran Vratnica: Dijaspora je najautentičniji ambasador Crne Gore – tiha, ali postojana veza između zavičaja i svijeta. Mi nosimo ime domovine kao znak časti, njenu kulturu kao zavještanje, njen duh kao orijentir kroz sve izazove tuđine. Ali ta veza mora biti uzajamna.
Crna Gora ne smije dozvoliti da njena djeca ostanu zaboravljena ili formalno tretirana. Neophodni su zakoni koji prepoznaju realnost rasijanja – zakon o državljanstvu ne smije biti granica, već most koji spaja obale pripadnosti. Mladi u dijaspori moraju osjetiti da ih Crna Gora vidi, razumije i želi – ne kao goste, već kao svoje. Jer domovina nije samo zemlja – domovina je osjećaj, duhovna adresa. I niko, nikada, ne smije da zatvori vrata između majke i njene djece.
#CGDIJASPORA: Poruka mladima u dijaspori?
#Goran Vratnica: Volite svoje – jezik, kulturu, porijeklo. Ne zbog nostalgije, već zbog snage koju to daje identitetu. Poštujte zemlju u kojoj živite, ali nikada ne zaboravite ko ste. Naučite svoju djecu da pričaju jezikom svojih predaka, da poznaju svoje kulturno-istorijsko nasljeđe, da razumiju poruke koje nosi njihova bogata kultura. I gdje god živjeli, nosite dostojanstvo porijekla sa ponosom, kao svjetionik.
#CGDIJASPORA: Za kraj – vaša lična poruka
#Goran Vratnica: Gradimo mostove – riječima, pjesmom, djelima. Neka svaka razlika postane poziv na susret, a ne razlog za podjelu. Neka naše porijeklo ne bude granica, već izvor bogatstva duha.
Crna Gora je mala zemlja po mjeri karte, ali velika po mjeri čovjeka – po snazi svojih ljudi, po dubini svoje duše, po ljepoti svog nasljeđa. Čuvajmo je – ne samo geografiju, već ono što je čini živom: jezik, pjesmu, sjećanje, običaje, poštovanje i ljubav.
Jer Crna Gora nije samo prostor na kojem stojimo – to smo mi sami.
I gdje god živjeli, pod kojim god nebom disali, neka u nama uvijek odzvanja ista, tiha i postojana poruka: Volim Crnu Goru. Ponosan sam što joj pripadam. I što sam njezino dijete.
