Piše: Nada Kovačević
Postoje umjetnici koji slikaju bojama, oni koji slikaju tehnikom, i oni koji slikaju dušom. Ružica Radulović, slikarka iz Bijelog Polja, spada u one rijetke čije slike nisu samo prikazi, već otkucaji srca, zamrznuti trenuci emocija, priče ispričane bez riječi. Iako posljednjih godina živi i stvara u Parizu, njeni korijeni, snovi i nadahnuća vječno su vezani za Crnu Goru – za njene planine, rijeke, istoriju i ljude koji je inspirišu.
Slikarstvo nije samo njen poziv, već njena potreba, unutrašnja sila koja se ne može zaustaviti. Njena tehnika je nesvakidašnja, gotovo poetična – umjesto kistom, ona boje oživljava duvanjem kroz slamku, prepuštajući se pokretima daha i vizijama koje se rađaju iz njene podsvijesti. Na taj način nastaju likovi, oblici i svjetovi koje nosi u sebi. Ružica ne stvara po pravilima, ne vezuje se za trendove ni okvirne forme – ona je umjetnica slobode, nesputana, autentična, vođena unutrašnjim impulsima.
Ali, iza te strastvene posvećenosti umjetnosti, stoji i majka, žena koja pronalazi mir u zvuku vjetra kroz krošnje, u žuboru vode, u tišini pejzaža koji odmaraju dušu. Njeni dani su ispunjeni balansom između umjetnosti i porodice, između Pariza i zavičaja, između onoga što stvara i onoga što u srcu nosi. Iako je daleko od Crne Gore, ona je nosi u svakom dahu, u svakoj slici, u svakoj misli – jer kako sama kaže, ne može odlučiti koje joj je “oko milije”, lijevo ili desno.
Njena priča za portal #CGDIJASPORA nije samo priča o umjetnosti, već o ljubavi prema stvaranju, o snazi uspomena, o neprekidnoj povezanosti sa domovinom i o želji da dijaspora bude most koji spaja, a ne razdvaja. Iza nje su uspješne izložbe i rasprodani radovi, ali ispred nje su još stotine neispričanih priča, još neotkrivenih boja, još neiscrtanih emocija na platnu. Kroz ovaj razgovor, otkrivamo Ružičin svijet – svijet nesputane kreativnosti, slobode i beskrajne ljubavi prema umjetnosti i životu.
#CGDIJASPORA: Kada i kako ste se počeli baviti slikarstvom?
#Ružica Radulović: Slikarstvom se bavim od malih nogu. To je moja strast i duša moje duše. Duhu je teško zadržati za sebe, a lako ga je i izgubiti. Moju dušu i svaki damar koji osjećam prenosim na platna. Jedan dio te duše kroz svoje radove poklanjam ljudima koji vole i cijene umjetnost.
#CGDIJASPORA: Po čemu se vaša tehnika slikanja razlikuje od drugih?
#Ružica Radulović: Slikam malo neuobičajenom tehnikom. Radove izrađujem duvajući u slamku i na taj način pravim figure, u zavisnosti od vizije koju imam u glavi.
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoj životni stil i filozofiju?
#Ružica Radulović: Ja sam ,,slobodnjak”. Kada kažem slobodnjak, mislim na sva divna bića koja vole totalnu slobodu, bez ograničenja, nametanja trendova i slično. Živim u nekom svom svijetu, bez sujete, egoizma i zavidnosti.
#CGDIJASPORA: Kako provodite slobodno vrijeme i gdje pronalazite inspiraciju?
#Ružica Radulović: U slobodno vrijeme volim da šetam i posjećujem mjesta koja me nadahnjuju, inspirišu i unose mir i spokoj poslije napornog dana. Obično odlepršam u prirodu – volim zelenilo, šum vjetra u krošnjama drveća, cvrkut ptica, žubor vode… To je totalna nirvana za mene.
#CGDIJASPORA: Kako balansirate između umjetnosti i porodičnog života?
#Ružica Radulović: S obzirom na to da sam majka, veoma malo vremena imam za veće poduhvate i previše slobodnog vremena. Svoje vrijeme poklanjam porodici, koja mi je na prvom mjestu. Pokušavam da nadoknadim sve što sam propustila zbog mog života u Parizu.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o svom porijeklu?
#Ružica Radulović: Potičem iz ugledne porodice Šćepanovića. Moji korijeni su iz Rovaca, jednog predivnog mjesta u Kolašinu. To je porodica pjesnika, dramaturga, glumaca… Što bi naš narod rekao: ,,Kud će kruška no pod krušku.”
#CGDIJASPORA: Koliko vam Crna Gora znači i imate li neko omiljeno mjesto u njoj?
#Ružica Radulović: Gdje god da se nalazim, Crna Gora mi je u srcu. Mogla bih izdvojiti mnogo mjesta u Crnoj Gori koja volim da posjećujem i koja mi svaki put iznova oduzimaju dah. Ali neću to uraditi, jer ne mogu odlučiti koje “oko mi je milije” – lijevo ili desno. Oskrnavila bih sve ljepote Crne Gore ako bih neko mjesto izdvojila. Naša zemlja je biser, ali školjka je još divnija jer ga rađa.
#CGDIJASPORA: Koja vam je najdraža uspomena iz života?
#Ružica Radulović: Svaki čovjek na svijetu ima uspomene, neke lijepe, neke ružne – to je sastavni dio života. Bez uspomena smo kao rijeka bez svog korita. Za mene su uspomene poput filmske trake, na kojoj se nalaze djelići naše sudbine u određenim trenucima. Možda će čitaoci pogrešno shvatiti moj izbor, ali od svih predivnih uspomena moram izdvojiti trenutak rađanja moje djece. Taj osjećaj, kada u rukama držite sopstvenu kreaciju ljubavi, ne može se porediti ni sa čim. Suze radosnice koje su tada potekle bile su suze sreće, ushićenja i radosti.
#CGDIJASPORA: Kako vidite ulogu dijaspore u podršci Crnoj Gori?
#Ružica Radulović: Crna Gora ima odličan krug profesionalnih i humanih ljudi, kako u dijaspori, tako i u zemlji. Što se tiče Pariza, imamo odličnu saradnju sa domovinom. Međutim, cijela Evropa je u krizi, što otežava sprovođenje mnogih inicijativa dijaspore. Smatram da je ključno uključiti što veći broj ljudi, povezati ih i pomoći jedni drugima.
#CGDIJASPORA: Šta mislite da bi moglo poboljšati povezanost dijaspore sa Crnom Gorom?
#Ružica Radulović: Veoma je teško otići u daleki svijet “trbuhom za kruhom” bez podrške. Mnogi ljudi u Crnoj Gori čak ni ne znaju da postoje naše asocijacije. Potrebno je pronaći način da se apeluje na ljude. Izgleda da su društvene mreže najbolji način za to, ali i mediji bi mogli posvetiti barem jedan procenat pažnje toj temi. U mnogim zemljama takav pristup je donio pozitivne rezultate.
#CGDIJASPORA: Kakav je odjek vaših umjetničkih radova?
#Ružica Radulović: Za dvije godine rasprodala sam komplet raspoložive radove – 2021. godine u Beogradu, a 2023. u Podgorici.
