Piše: Nada Kovačević
Kad se spakuje život u kofere i otisne u nepoznato, sa sobom se nose i nade, strahovi, uspomene, i neugasiva želja za boljim sutra. Vera Kljajić, rođena u Crnoj Gori, danas sa svojom porodicom živi u Smithersu, malenom gradiću na sjeveru Kanade, okruženom snijegom, planinama i spokojem prirode. Njihov put nije bio lak – napustiti Budvu, more, miris domaće kuhinje, i porodicu, nije samo fizičko preseljenje, već i emocionalno putovanje. Ipak, Vera je dokaz da je svaki izazov prilika za rast, svaka prepreka lekcija, a svaki novi početak prostor za stvaranje nečeg velikog.
Kanada je postala njihov novi dom, ali Crna Gora je ostala u srcima. Vera i njena porodica pronašli su način da spoje ono najbolje iz oba svijeta. S jedne strane, hladne zime i male zajednice Smithersa donijele su prilike za skijanje, igre na snijegu i stvaranje novih prijateljstava, dok je s druge strane ljubav prema domovini inspirisala Veru da gradi mostove između kultura. Aktivna u nevladinom sektoru, Vera pomaže pridošlicama da pronađu svoje mjesto u kanadskoj svakodnevici, dok kroz svoj rad i angažman nastoji predstaviti Crnu Goru i Balkan u što boljem svjetlu.
Njena priča nije samo priča o preseljenju, već o strasti prema integraciji i zajednici. Sa željom da svima olakša proces prilagođavanja, Vera je razvila projekte koji povezuju pridošlice, pružaju im podršku i grade mostove povjerenja. Njena saradnja sa Smithers Community Services Association rezultirala je pokretanjem važnih inicijativa koje su podstakle interkulturni dijalog, podizanje svijesti o izazovima migracije i stvaranje podrške za najranjivije grupe.
Kroz priču o Veri Kljajić, upoznajemo se sa hrabrošću, snagom i željom da se mijenja svijet, makar onaj svijet koji nas svakodnevno okružuje. Vera nije samo preselila svoj život na drugi kontinent; ona je donijela duh Crne Gore u srcu Kanade, pokazujući da gdje god da idemo, možemo biti ambasadori svoje zemlje, svojih vrijednosti i svojih korijena. Njena priča je inspiracija svima koji sanjaju o životu izvan granica poznatog, ali i lekcija o tome kako ljubav prema svom porijeklu može oblikovati budućnost, bez obzira gdje se nalazimo.
#CGDIJASPORA: Kako je izgledao proces preseljenja iz Crne Gore u Kanadu i prilagođavanje na život u Smithersu?
#Vera Kljajić: Proces je prije svega bio jako dug, od trenutka kada je moj Duško dobio posao pa do samog odobrenja naših viza i dolaska prošlo je sigurno jače od pola godine. Mi smo svakako na to bili spremni, i htjeli smo da promijenimo sredinu i način života. Smithers je neobičan sam po sebi, i jako drugačiji od Budve gdje smo mi do tad živjeli. Osim sto je manji grad od 5.000 stanovnika, nalazi se na sjeveru Britanske Kolumbije u Kanadi i zime su dosta hladne i pitali smo se kako ćemo se prilagoditi. Međutim, ispostavilo da smi mi i naš sin baš zavoljeli kanadsku zimu! 🙂 Poseban je osjećaj igrati se u snijegu za Božić, uživati na svježem vazduhu, skijati, družiti se sa prijateljima kraj vatre. Iskreno, mi smo se od prvog dana trudili da upoznamo ljude i integrišemo se što prije i mislim da je to bila najbolja odluka koju smo mogli donijeti – izaći iz zone komfora.
#CGDIJASPORA: Šta vam najviše nedostaje iz Crne Gore i kako to pokušavate integrisati u svoj život u Kanadi?
#Vera Kljajić: Naravno na prvom mjestu je porodica. Nedostaju nam, ali sa današnjim aplikacijama makar je lako ostati u kontaktu. Dolazimo kući makar jednom godišnje na odmor, i trudimo se da tako i nastavimo. Osim toga, definitivno nam nedostaje naše more i hrana. Ovdje je nekad teško naći proizvode na koje smo navikli. Nikada neću zaboraviti naše oduševljenje kada smo od drugarice saznali da se u jednoj lokalnoj prodavnici može naći ,,vegeta”!
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći više o svom radu u NVO i ulozi menadžera zapošljavanja i integracije?
#Vera Kljajić: Ja sam jako srećna zbog prilike da budem na ovoj poziciji. Nisam vjerovala u ono kad kažu ,,Ja obožavam svoj posao”, ali rad u Smithers Community Services Association (SCSA) je baš to. U suštini, moj posao je da radim sa klijentima koji su pridošlice u Kanadi. Kanadski imigracioni sistem je mnogo drugačiji od našeg, jer se pridošlicama smatraju svi koji su došli u Kanadu u posljednjih pet godina bez obzira na to da li su studenti, privremeni ili sezonski radnici ili stalni rezidenti (odnosno imaju trajan boravak). Neki klijenti su ti koji su u Kanadi već neko vrijeme i traže pomoć oko promjene posla, upoznavanja sa svojim odgovornostima, ali isto tako i pravima u stranoj zemlji. Drugi su dobili trajan boravak i žele karijernu promjenu i pomoć pri pripremi za intervju, na primjer. U ovom poslu se isto susrećemo i sa ranjivim grupama poput izbjeglica i azilanata, i njihove potrebe se razlikuju od tih od studenata ili privremenih radnika. Neki ljudi nose sa sobom teret i jako teške životne okolnosti su ih zatekle, tako da mi uvijek bude drago da ih vidim da rade na sebi i pokušavaju da izgrade svoj život u novoj zemlji.
#CGDIJASPORA: Šta vas je motivisalo da se uključite u rad sa zajednicom i kako birate projekte na kojima radite?
#Vera Kljajić: Moja saradnja sa SCSA počinje prije više od godinu dana kada sam zapravo došla da se prijavim da volontiram. Ja sam tada položila test iz engleskog jezika koji je jedna od neophodnih stavki pri aplikaciji za stalni boravak, i često bih čula prijatelje, poznanike i čitala o tome kako se mnogi muče da dobiju visočiju ocjenu na tom testu. Ovo je važna stavka zbog toga što imigracioni sistem funkcioniše tako što se sve boduje. Što veću ocjenu dobiješ to su veće šanse za stalni boravak. Ja sam dobila visoku ocjenu na testu iz Engleskog, i htjela sam da posvetim vrijeme i pomognem ljudima da se spreme za taj test, ali pošto sam i dalje bila relativno nova u zemlji nisam znala odakle da počnem. Saznala sam za SCSA i ponudila svoje usluge tamo, i oni su rado prihvatili obzirom da su nam se vrijednosti i interesovanja poklapala. Direktorica tog programa i ja smo odmah, kako bi se reklo, ,,kliknule” i tako je sve počelo.
#CGDIJASPORA: Kako vaša organizacija doprinosi integraciji ljudi u novoj zajednici?
#Vera Kljajić: Tokom mog volonterskog angazmana ukazala mi se prilika da radim na istraživanju za projekat čiji je jedini cilj bolja integracija i uključenje pridošlica u život i kulturu u Kanadi. U ovom momentu, već sam shvatila da je to gdje moja strast leži i rado sam prihvatila priliku da budem dio takve inicijative. Iskreno, vrlo sam ponosna na sebe i dvije koleginice sa kojima radim na ovom istraživanju jer se nikada do sad takav projekat nije razvio u Smithersu. Uspjele smo da skrenemo pažnju i stvorimo saradnju sa ključnim igračima koji su donosioci odluka u ovom gradu, što su svi mislili da će biti nemoguće. Ovaj projekat, ,,Smithers Local Immigration Partnership” će povezati glavne stejkholdere da rade zajedno i donose odluke na način na koji će pozitivno uticati na prilagođavanje pridošlica kroz: multikulturalne radionice, radionice jezika, partnerstvo sa stejkholderima (uključujući i stručnjake u sferi imigracije).
#CGDIJASPORA: Šta za vas znači biti ambasador svoje zemlje u dijaspori?
#Vera Kljajić: Gdje god da nas život povede, naravno da u sebi nosimo navike, običaje i ljubav prema domovini. Od kako smo došli trudili smo se da stvorimo lijepu sliku o Balkanu. To što jako mnogo ljudi nije ni znalo odakle smo nam je zapravo otvorila vrata da mi budemo ti koji će stvoriti pravi utisak o Balkanu, odnosno Crnoj Gori i Srbiji. Ovo može poduhvatati svakodnevno ponašanje (kulturu i vaspitanje, izražavanje) ali isto tako i empatiju prema ljudima iz drugih država o kojima slabo znamo, poštovanje lokalnog stanovništva (starosjedioca Kanade na čijoj se teritoriji nalazimo) i stalno učenje. Kada odeš u inostranstvo, nećeš ..”uspjeti”, odnosno nećeš izvući najbolje iz tog iskustva ako ne dozvoliš sebi da naučiš nešto novo i budeš otvoren za drugačija razmišljanja.
#CGDIJASPORA: Na koje ste projekte ili inicijative posebno ponosni jer su doprinijeli razbijanju predrasuda o ljudima s Balkana?
#Vera Kljajić: Obzirom gdje živimo, ovdje nema mnogo ljudi sa Balkana tako da nisam direktno radila na projektima čiji bi fokus bio Balkan. Međutim, vjerujem da kroz svakodnevni rad unutar organizacije, kao i van nje, smo doprinijeli stvaranju jednog pozitivnog utiska o Balkanu.
#CGDIJASPORA: Kako ste postali delegatkinja na One Young World konferenciji i šta vam je ovo iskustvo donijelo?
#Vera Kljajić: Volim da dijelim sadržaj na Linkedinu i mogu vam reći da mi je to pomoglo da se povežem sa raznim ljudima. Tako sam se povezala i sa jednom od kordinatorke OYW-a, i ona me zbog mog iskustva sa imigrantima ohrabrila da pošaljem prijavu za Leading Scholarship koja je pokrila cijenu konferencije, put, smještaj i hranu. Nisam vjerovala da će me izabrati, ali baš se to desilo! Ovo je bilo jedno jako lijepo iskustvo, i vjerujem da je direktan rezultat toga kada čovjek vjeruje u nešto i radi to što voli najbolje kako može.
#CGDIJASPORA: Koje su ključne poruke ili lekcije koje ste ponijeli s konferencije i kako ih primjenjujete u svakodnevnom radu?
#Vera Kljajić: Ključne teme konferencije su se ticale Starosedeoca, odnosno Indigenous Peoples, koja je važna tema trenutno u Kanadi, a vjerujem i u drugim Zapadnim zemljama. Osim toga govornici su pričali o vještackoj inteligenciji i kako je koristiti za dobro u svijetu, jednakom zdravstvu za sve, klimatskim promjenama i miru u svijetu. Osim što je konferencija bila jako inspirativna, bila je i veliki šok zbog toga što je nekada teško suočiti se sa realnošću i kako neki ljudi žive. Isto tako, odlazak na ova dešavanja treba biti katalizator promjene, koliko god se ona činila mala. Svi mi možemo danas uraditi nesto dobro, što će voditi ka tome da unaprijedimo nekome način života, pomognemo mu, ili podignemo svijest o nekim dešavanjima. Obzirom da kao što sam vam rekla, SCSA radi sa raznim klijentima, ovakva konferencija mi je mnogo značila da negdje obnovim znanje, a i sebe podsjetim šta želim da radim u životu, u nevladinom sektoru, na šta se želim fokusirati, i kako do tog cilja doći.
#CGDIJASPORA: Koji savjet biste dali mladima koji razmišljaju o studiranju ili radu u inostranstvu?
#Vera Kljajić: Moj savjet bi bio da se dobro informišu o sredini u koju dolaze. To može biti jezik, imigracija, lokalna kultura (recimo, starosjedioci), i kultura rada/studiranja. Ako neko ne odabere zemlju u čijem sistemu vidi da bi mogao napredovati, biće mu izuzetno teško. Ne može se naravno i sve znati unaprijed, i nekad je vrijedno i uputiti se na avanturu i probati svakako ukoliko finansijski uslovi i životna situacija to dozvoljava. Međutim, lično bih svima preporučila da dobro istraže zemlju/pravila u koju dolaze prije nego se usude na taj korak.
#CGDIJASPORA: Koji su vaši planovi za budući profesionalni razvoj i rad u zajednici?
#Vera Kljajić: Ja, Dusko i Ogi smo skitalice! 🙂 Jako smo srećni gdje smo sada u životu, ali nikad se ne zna gdje ćemo završiti i šta budemo htjeli da radimo. Ja bih definitivno voljela da ostanem u sektoru migracije i integracije, javne politike ili medjunarodnim odnosima. Zahvalna sam na prilici da iskustvo stičem u zemlji kao što je Kanada, zato što vjerujem da će mi to otvoriti vrata i za druge prilike u svijetu.
#CGDIJASPORA: Imate li projekte u planu koji bi mogli povezati Crnu Goru i Kanadu?
#Vera Kljajić: Ovo je definitivno nešto na čemu bih voljela raditi, pogotovo jer imamo značajnu dijasporu ovdje u Kanadi, u svim provincijama. Voljela bih u budućnosti da budem dio priče gdje će se pružiti više usluga dijaspori, od stvari poput obnove naših crnogorskih dokumenata, pa sve do povezivanja dijaspore unutar Kanade sa pridošlicama ili mladima koji žele da žive neki period u Kanadi. Iz mog iskustva, nije lako povezati se sa nekim ,,tvojim” ko će ti pružiti ruku i dati korisne informacije. Srećom, postoje organizacije kao SCSA koje rade sa svim pridošlicama i definitvno poboljšavaju njihovu integraciju novu sredinu. Kao što rekoh, nikada se ne zna šta se u životu može desiti, možda baš mi budemo dio ovakve priče! 🙂
