Radonjićeva strast prema turizmu oživjela je cijeli region Baranje, privlačeći elitne goste iz različitih djelova svijeta. Njegov specijalitet na imanju je pršut i kobasice. Iako nikad nije posjetio Crnu Goru i Njeguše, odakle potiče njegov otac i đed, geni su odlučili čime će se baviti
Porijeklom Crnogorac iz Njeguša, Branko Radonjić je u plodnoj hrvatskoj regiji Baranji u mjestu Beli Manastir pronašao svoj poziv – ruralni turizam i proizvodnju pršute, kobasice, vina, rakije, džemova i raznih drugih proizvoda. Radonjićeva strast prema turizmu oživjela je cijeli region Baranje, privlačeći elitne goste iz različitih djelova svijeta. Njegov specijalitet na imanju je pršut i kobasice. Iako nikad nije posjetio Crnu Goru i Njeguše, odakle potiče njegov otac i đed, geni su odlučili čime će se baviti.
Kvalitet i autentičnost nemaju cijenu
Gazdinstvo Radonjića je domaćin onima koji ne žale da plate za kvalitet i autentičnost. Gosti, uglavnom visokoplatežni, ovdje nijesu samo posjetioci, oni su dio porodice, procesa stvaranja i uživanja u plodovima zemlje. Od ranih jutarnjih sati, pa sve do zalaska sunca, gosti uživaju u berbi voća i povrća. Jela spremaju zajedno, sa sastojcima koje su sami ubrali.
Daleko od gradske vreve, visokoplatežni turisti pronalaze svoj mir. Ne tražeći odmor u uobičajenim turističkim destinacijama, oni dolaze kod Radonjića, gdje se svakodnevni život zamjenjuje tišinom vinograda, voćnjaka i šumom listova.
– Ne govorimo o cijenama. Naši gosti su ljudi koji cijene vrijednost, a ne brojke – kaže Radonjić dodajući da ne formiraju tarife boravka.
Specijalitet fiš-paprikaš
– Kod nas, gostoprimstvo nema cijenu. Gosti su dobrodošli da ostave donaciju prema svojoj želji, a to znaju da cijene pa prosječno ostave dvije do tri hiljade, u korpicama za hleb. Kada im saopštimo da smo željeli da ih ugostimo, bez obzira na novčanu nadoknadu, njihovo srce se ispuni toplinom i zahvalnošću. Kada gosti odlaze s osmijehom i obećanjem da će se vratiti, znam da smo postigli ono što smo željeli – ističe Radonjić.
Zahvaljujući njegovom vizionarskom duhu pokrenuo je ruralni turizam u cijeloj Baranji koja je smještena između rijeka Drave i Dunava, Radonjićev doprinos razvoju turizma u ovom regionu ističe se kao primjer vrhunskog gostoprimstva i posvećenosti očuvanju lokalne ljepote.
Ipak, kao i njegovim precima iz Njeguša, proizvodnja pršuta je njegova strast.
– Pršut je više od obične hrane. Svaki zalogaj je odjek drevnih tradicija i priča o nasljeđu koje se prenosi kroz vrijeme – kaže Radonjić.
Njegova posvećenost zanatu nije samo poslovna, već i lična. Iako je njegov otac rođen u Crnoj Gori, Radonjić nikada nije imao priliku posjetiti Njeguše, mjesto gdje su generacije njegove porodice njegovale umijeće pravljenja pršuta.
– Moj otac je uvijek govorio da je pršut iz Njeguša najbolji na svijetu. Želim da ljudi ovdje u Baranji osjete taj dio moje baštine – objašnjava Radonjić s ponosom.
Povezivanje s prirodom i lokalnom kulturom
I njegov posao ruralnog turizma cvjeta, privlačeći posjetioce željne autentičnog doživljaja. Sobe za goste su uvijek pune, a stolovi se savijaju pod težinom domaćih delicija. No, uprkos uspjehu, njegova želja za povezivanjem s korijenima ostaje neostvarena.
Radonjić je pokrenuo turizam u Baranji i doprinio njenom razvoju.
– Ova regija nudi autentičan doživljaj ruralnog života, gde se posjetioci mogu povezati sa prirodom i lokalnom kulturom. U udobnom seoskom ambijentu, uz domaće specijalitete i gostoprimstvo domaćina, posjetioci mogu da se oslobode stresa i uživaju u miru i tišini – kaže Radonjić, koji žali što nije mogao da posjeti mjesto odakle potiče, pa uskoro planira posjetu Njegušima.
Pogled na etno selo
– Turizam je bio u povoju u Baranji. Među prvima sam pokrenuo inicijativu koja je donijela procvat turizma, a rezultati su nas najviše oduševili u Hrvatskoj. Iako sam u penziji i imam porodicu, turizam je postao moj hobi, ali i ljubav. Često sanjarim o posjeti Crnoj Gori, zemlji mojih predaka, ali nažalost nemam tamo nikoga bliskog. Ipak, moja želja je da jednog dana posjetim Njeguše i Ostrog – ističe sa sjetom Radonjić.
Radonjić dijeli sa nama porodično porijeklo, pričajući kako je njegov đed živio u Crnoj Gori, a potom se preselio u Srbiju, u okolinu Niša, gde je rođen Radonjićev otac. Putujući kroz vrijeme, porodica je stigla u Baranju 1960. godine. Iako u toj regiji nema mnogo Crnogoraca, Radonjić i njegova porodica donose komadić svog kulturnog nasljeđa u Baranju, njegujući tradiciju pršuta, baš kao i njihovi rođaci u Njegušima.
– Vrh smo turizma u Hrvatskoj. Kod nas dolaze Amerikanci, Njemci… Imam smještaj samo za luksuzne goste, za multimilionere. Sad mi dolazi čovjek koji ima svoj tim za novi način operacije srca. Sad je u Japanu i dolaze uskoro kod nas. Baranja vam je trokut između Drave i Dunava. Imamo brdašce gdje su mi vinogradi. Priroda je fantastična. Imamo Kopački rit. Cijeli dio Baranje je zaštićena ljepota – kaže Radonjić.
Gastronomsko putovanje
Radonjić nas vodi na gastronomsko putovanje kroz bogatstvo lokalnih specijaliteta.
– Naša ponuda obiluje ukusima riječne ribe, a među omiljenim specijalitetima su fiš paprikaš, šaran u rašljama i tradicionalni grah pripremljen u rustičnim ćupovima – ističe Radonjić.
Na njegovom imanju živi čak 100 mangulica – crnih baranjskih svinja, koje predstavljaju neizostavan dio njihove gastronomske priče.
– Mangulica je poznata kao najzdravija svinja, jer se hrani prirodno, pasući travu bez dodataka hormona rasta. Naša filozofija je jednostavna – puštamo ih da slobodno šetaju po šumi – objašnjava Radonjić.
Iako možda očekujemo veliku radnu ekipu, Radonjić nas iznenađuje organizacijom.
– Kod nas se gosti sami služe i uživaju u kuvanju. To je dio iskustva koje cijene – izvlače vino iz naših podruma i bureta, pripremaju suhomesnate proizvode, a ja sam tu da koordiniram sve aktivnosti. U mojoj gostoljubivoj oazi primamo najviše 10 gostiju, pružajući im intimno i nezaboravno iskustvo – zaključuje Radonjić, koji posjeduje dvije kuće – jednu koju izdaje i drugu u kojoj živi sa svojom porodicom.
Domaćin nas je poveo i u svoj čarobni podrum, potpuno ukopan u zemlju, gdje čuva svoja vina i ostale dragocjenosti.
– Moja strast prema vinogradarstvu rezultira proizvodnjom najviše bijelih vina, ali se ponosim i crvenim sortama. Tu su takođe i različite rakije – od dunje, šljive, pa sve do posebnih likera od divlje trešnje, koji su pravi specijalitet. Berba sitnih divljih trešanja za liker zahtijeva mnogo truda, ali je svaki gutljaj vrijedan toga – s osmijehom objašnjava Radonjić.
Raj za turiste
Njegovoj težnji da otkrije svoje korijene u Crnoj Gori pružili smo podršku da organizujemo njegov dolazak, kako bi otkrio svoje porijeklo i istražio zemlju svojih predaka.
Njegova autentična gastronomska ponuda i prirodni proizvodi zaslužuju da budu predstavljeni crnogorskoj publici.
– Želja mi je da posjetim Njeguše. Nadam se da će to biti uskoro. Ne samo da vidim gdje je moj otac rođen, već i da naučim tajne pršuta koje su se prenosile s koljena na koljeno – kaže Radonjić.
I dok nastavlja graditi svoje porodično poljoprivredno gazdinstvo, njegovo srce i dalje kuca u ritmu crnogorskih planina, u nadi da će jednog dana spojiti dvije strasti – ljubav prema zemlji svojih predaka i ljubav prema zemlji koja mu je dala novi život.
izvor: Pobjeda
