Piše: Nada Kovačević
Kad Danilo Milačić govori o trinaest godina u Americi, uz fudbalske stipendije, diplomu i godine rada pamti i rođendane za koje bi volio da je bio kod kuće, praznike provedene daleko od svojih i porodična okupljanja kojima nije mogao da prisustvuje. U Mičigenu, gdje je sa suprugom izgradio dom, odrastaju njihova djeca, Luka i Vivijana. U Crnoj Gori i dalje žive njegovi roditelji i brat. Između ta dva mjesta prošlo je trinaest godina u kojima je naučio koliko toga čovjek može da izgradi daleko od kuće i koliko mu može nedostajati običan dan sa svojima.
Iz Sutomora je otišao sa sedamnaest godina. Znao je svega nekoliko riječi engleskog i nije imao jasnu predstavu o tome kuda će ga život odvesti. U Durandu, u Mičigenu, završio je treću godinu srednje škole i upoznao buduću suprugu. Poslije kratkog povratka u Crnu Goru, fudbalska stipendija odvela ga je na Floridu, gdje je završio srednju školu. Druga stipendija vratila ga je u Mičigen, na univerzitet Cleary, gdje je nakon četiri godine završio studije. Fudbal mu je tako otvorio vrata obrazovanja u zemlji u koju je stigao tek počinjući da uči jezik.
Poslije studija zaposlio se u kompaniji United Wholesale Mortgage. Krenuo je od početne pozicije i za šest godina stigao do mjesta pomoćnika potpredsjednika za servisiranje kredita. Kada govori o tom napretku, uz rad, strpljenje i odricanje pominje roditelje i brata koji su ga podržavali iz Crne Gore i suprugu sa kojom je gradio život u Mičigenu. Njima je, kaže, zahvalan za razumijevanje i podršku koja je pratila svaki njegov veliki korak.
U razgovoru za portal #CGDijaspora Danilo Milačić vraća se tim počecima i govori o onome što je s godinama postalo jednako važno kao i prilika zbog koje je otišao. Govori o tome kako čuva bliskost sa porodicom preko okeana, šta bi rekao mladima koji danas razmišljaju o odlasku i zašto je Sutomore, i poslije trinaest godina, mjesto kojem se vraća kad razmišlja o tome ko je i odakle je krenuo.
#Danilo Milačić: Sa svojih 17 godina napustio sam Crnu Goru, svoje Sutomore, i došao u Durand, u Mičigenu, sa svega nekoliko riječi engleskog jezika, ali sa željom da učim, napredujem i sebi stvorim bolju budućnost. U tim godinama čovjek još upoznaje sebe i traži svoje mjesto u svijetu, a ja sam se našao hiljadama kilometara daleko od doma, porodice i svega što mi je do tada bilo poznato.
#Danilo Milačić: U Durandu sam završio treću godinu srednje škole i tamo upoznao svoju buduću suprugu. Nakon godinu dana vratio sam se u Crnu Goru, ali se moj put ubrzo nastavio. Već poslije mjesec dana dobio sam fudbalsku stipendiju u srednjoj školi na Floridi, gdje sam završio posljednju godinu školovanja. Potom sam se vratio u Mičigen, dobio fudbalsku stipendiju na univerzitetu Cleary i nakon četiri godine završio koledž. Fudbal mi je otvorio vrata obrazovanja i pružio priliku da napravim prve ozbiljne korake ka budućnosti koju sam želio da izgradim.
#Danilo Milačić: Nakon završetka studija započeo sam profesionalnu karijeru u kompaniji United Wholesale Mortgage (UWM), jednoj od najvećih hipotekarnih kompanija u Sjedinjenim Američkim Državama. Krenuo sam od početne pozicije, učio posao, upoznavao novi sistem i trudio se da svakog dana budem bolji. Šest godina kasnije stigao sam do pozicije pomoćnika potpredsjednika za servisiranje kredita (Assistant Vice President of Servicing, AVP).
Kad pogledam taj put, iza te funkcije vidim godine rada, strpljenja, odgovornosti i brojnih odricanja. Vidim i ljude koji su vjerovali u mene i pružali mi podršku.
#Danilo Milačić: Uz posao, obrazovanje i profesionalne mogućnosti, želim da govorim i o onome što se iza uspjeha ne vidi uvijek. To su porodica, udaljenost, nostalgija i cijena koju čovjek ponekad mora da plati da bi izgradio novi život. Moji roditelji i brat i dalje žive u Crnoj Gori, dok sam ja svoj dom izgradio u Mičigenu sa suprugom i naše dvoje djece, Lukom i Vivijanom. Iako sam ovdje stvorio porodicu i profesionalni život, Crna Gora je i dalje duboko utkana u ono što jesam. Tamo su moji korijeni, moje djetinjstvo, moja porodica i uspomene koje nijedna udaljenost ne može da izbriše.
#Danilo Milačić: Kada odete iz svoje zemlje, za vama ostaju svakodnevica sa porodicom, zajednički trenuci, običaji i osjećaj da ste uvijek blizu svojih ljudi. Vremenom naučite da živite između dva svijeta. Gradite budućnost tamo gdje ste otišli, a srcem ostajete povezani sa mjestom iz kojeg ste potekli. Jedan od najtežih dijelova života u inostranstvu jeste to što, dok se borite da ostvarite svoje ciljeve, propuštate neke od najvažnijih trenutaka u životu svojih najbližih. Propustite rođendane, praznike, porodična okupljanja i trenutke kada biste najviše željeli da budete uz njih. Vrijeme prolazi, djeca odrastaju, roditelji stare, a kilometri između vas ostaju. To je ona strana života u inostranstvu o kojoj se ne govori uvijek dovoljno.
#CGDIJASPORA: Šta vam je Amerika omogućila i kakva su odricanja pratila te prilike?
#Danilo Milačić: Amerika pruža ogromne mogućnosti. Može da vam otvori vrata obrazovanja, profesionalnog napredovanja i boljeg životnog standarda. Za sve to potrebni su rad, disciplina i odricanje. Često se radi od jutra do mraka, mnogo toga se podređuje ciljevima, a vrijeme sa porodicom postaje nešto što morate svjesno da čuvate. Vremenom shvatite da uspjeh ponekad plaćate vremenom, udaljenošću i trenucima koje ne možete vratiti.
#CGDIJASPORA: Kome ste posebno zahvalni kada se osvrnete na taj put?
#Danilo Milačić: Zahvalan sam svojim roditeljima i bratu, koji su ostali u Crnoj Gori, za ljubav, podršku i sve što su učinili za mene. Zahvalan sam svojoj supruzi, sa kojom sam gradio život daleko od zemlje iz koje potičem. Svjestan sam koliko iza svakog mog velikog koraka, uz moj trud, stoje razumijevanje, strpljenje i žrtva cijele porodice. Nijedan uspjeh nema istu vrijednost ako zaboravimo ljude koji su bili uz nas na tom putu.
#Danilo Milačić: Trinaest godina kasnije na svoje iskustvo gledam kao na put sazrijevanja, učenja i zahvalnosti. Dolazak u Ameriku naučio me je koliko je teško početi iznova, posebno kada ne poznajete jezik, kulturu ni sistem. Naučio me je i da čovjek može mnogo toga da postigne kada je spreman da radi, da uči i da ne odustaje pred preprekama.
#CGDIJASPORA: Šta vam danas znače Crna Gora i Sutomore?
#Danilo Milačić: Život me je naučio da nikada ne zaboravim odakle sam došao. Crna Gora je mala zemlja, a njena vrijednost za mene je u ljudima, tradiciji, načinu života i osjećaju pripadnosti koji nosim sa sobom. U Sutomoru sam odrastao. Ono će uvijek biti dio mog identiteta i mjesto gdje je počela moja životna priča.
#Danilo Milačić: Rekao bih im da budu hrabri, da iskoriste prilike koje im se pružaju i da se ne plaše novog početka. Isto tako, rekao bih im da uspjeh ne mjere samo titulama, zaradom ili onim što mogu da steknu. Važno je graditi budućnost, ali je jednako važno sačuvati bliskost sa porodicom, poštovanje prema svojim korijenima i svijest o tome šta nas je oblikovalo.
#Danilo Milačić: Iz Sutomora sam krenuo sa 17 godina, gotovo bez znanja engleskog jezika i bez jasne predstave o tome gdje će me život odvesti. Danas, trinaest godina kasnije, imam porodicu, izgrađenu karijeru i veliko iskustvo. Naučio sam da se prilike moraju zaslužiti radom i da se vrijednost života ne može mjeriti samo profesionalnim uspjehom.
Amerika mi je pružila priliku da izgradim svoju budućnost, a Crna Gora će uvijek biti dio mene. Koliko god daleko čovjek otišao, vjerujem da nikada ne smije zaboraviti svoje porijeklo, ljude koji su ga podržavali i mjesto iz kojeg je krenuo.
Možda je upravo to najvažnija lekcija ovih trinaest godina. Možemo izgraditi život daleko od svog doma, ostvariti velike ciljeve i postati dio nekog novog svijeta. Gdje god da živimo, važno je da pamtimo odakle dolazimo i ljude zbog kojih sve što postignemo ima pravi smisao.
