Piše: Svetlana Milović
Ljudi koji Nenadu Raušu dolaze zbog cigareta ili prejedanja često iza sebe imaju više pokušaja da promijene navike — i sve manje povjerenja da će sljedeći put uspjeti. Razgovor o tome šta ih vraća cigareti ili navodi da posegnu za hranom za njega je početak rada, a podrška poslije tretmana važan dio tog procesa.
Nastavljajući rad pokojnog oca Darka, Nenad nakon dvanaest godina ponovo dolazi u Podgoricu. Za „Pobjedu“ govori o odgovornosti koju nosi porodično ime, o tome šta hipnoza može da pruži u odvikavanju od pušenja i promjeni prehrambenih navika, ali i zašto raniji neuspjesi ne moraju biti razlog da čovjek odustane od novog pokušaja.
POBJEDA: Vaš pokojni otac, Darko Rauš, godinama je gradio prepoznatljivost programa hipnoze protiv pušenja i za kontrolu ishrane. Šta za Vas znači nastaviti njegovim putem?
Rauš: Nastaviti rad mog oca za mene je velika odgovornost. On je godinama gradio ime koje ljudi pamte, a ja danas iza tog imena stojim svojim radom. Važno mi je da sačuvam povjerenje koje je stekao i da svakome ko mi se obrati posvetim pažnju. To podrazumijeva otvoren razgovor o očekivanjima i dostupnost i nakon završetka tretmana. Tako želim da nastavim porodičnu tradiciju.
FOTO: Svetlana Milović/Pobjeda
POBJEDA: Nakon 12 godina ponovo dolazite u Podgoricu. Šta vas je motivisalo na ovaj povratak i šta građani mogu očekivati?
Rauš: Želio sam da poslije duge pauze ponovo omogućimo ljudima u Podgorici da dođu na naše programe. Ovaj povratak mi je posebno drag zbog povezanosti grada sa ranijim radom mog oca. Plan je da ubuduće dolazim redovno, u oktobru, februaru i junu. Tokom ovog gostovanja radimo programe za prestanak pušenja i kontrolu ishrane. Prije tretmana objašnjavam kako postupak izgleda, šta očekujem od učesnika i šta oni mogu očekivati od mene. Nakon toga ostajemo u kontaktu, jer je važno kako će se osoba snaći kada se vrati svakodnevnim obavezama i navikama.
POBJEDA: Može li hipnoza pomoći u prestanku pušenja?
Rauš: Mnogi ljudi godinama pokušavaju da ostave cigarete, ali se vraćaju ovoj navici. Cigareta je pušaču često vezana za određene trenutke: jutarnju kafu, pauzu na poslu, završetak obroka ili nervozu. Pored nikotinske zavisnosti, postoje i svakodnevne navike koje treba promijeniti. Tretman traje približno sat vremena. Oko pola sata posvećujemo objašnjenju i pripremi, a zatim slijedi hipnoza. Osoba udobno sjedi i prati moj glas. Koristim direktne sugestije usmjerene na slabljenje privlačnosti cigarete i jačanje odluke da se ne puši. Ipak, osoba i nakon tretmana ima svoju ulogu. Kada se nađe u situaciji u kojoj bi ranije zapalila cigaretu, potrebno je da primijeni dogovorena uputstva. Hipnoza je podrška odluci da se prestane sa pušenjem, a ne garancija da se želja za cigaretom više nikada neće javiti.
POBJEDA: Da li hipnoza može pomoći i dugogodišnjim pušačima koji su već pokušavali da prestanu? Od čega zavise rezultati?
Rauš: Dugogodišnji pušači ne treba da zaključe da je za njih prekasno samo zato što su već pokušavali da ostave cigarete. Prethodni pokušaji mogu nam pomoći da razumijemo gdje nastaje problem i šta osobu vraća staroj navici. Rezultat zavisi od stepena zavisnosti, spremnosti na promjenu, okruženja i podrške koju osoba ima. Nije sve samo stvar jake volje. Rezultate našeg rada pratimo kroz povratne informacije klijenata koji su prošli različite tretmane. Tokom gostovanja period praćenja je približno četiri mjeseca, od jednog dolaska do sljedećeg. Klijenti nam govore da li održavaju promjenu, šta im je lakše i gdje još imaju poteškoće. To su iskustva klijenata u praćenom periodu, a ne nezavisno istraživanje niti potvrda doživotnog rezultata. Redovni dolasci u Podgoricu tri puta godišnje omogućiće nam kontinuitet, uz telefonsku podršku između gostovanja.
POBJEDA: Mnogi se plaše da tokom hipnoze gube kontrolu nad sobom. Šta biste im poručili?
Rauš: Razumijem taj strah, jer većina ljudi hipnozu prvo upozna kroz filmove ili scenske nastupe. Tokom našeg tretmana osoba obično čuje šta govorim, može da se pomjeri, nešto kaže ili zatraži da prekinemo. Ne mora da zaspi i ne predaje mi kontrolu nad sobom. Prije početka ima vremena za pitanja. Mnogo je lakše učestvovati kada znate šta će se događati i kada nemate osjećaj da morate nešto posebno da postignete ili da se ponašate na određeni način.
POBJEDA: Vaš drugi program odnosi se na kontrolu ishrane. Može li hipnoza pomoći u prevazilaženju emocionalnog jedenja i promjeni prehrambenih navika?
Rauš: Kod kontrole ishrane bavimo se navikama zbog kojih osoba jede više nego što joj je potrebno. Nekada je to nervoza, nekada dosada, a nekada automatsko posezanje za hranom uz televiziju ili poslije napornog dana. Cilj je da osoba lakše prepozna takve trenutke i nauči drugačije da reaguje. U našem programu ne smanjujemo broj obroka i ne tražimo gladovanje. Govorimo o četiri do pet manjih obroka dnevno, uz prilagođavanje zdravstvenim potrebama. Radimo na smanjenju prejedanja i potrebe za grickalicama, kao i na motivaciji da se nove navike zadrže. To ne znači da se svaka namirnica koju osoba voli mora potpuno izbaciti. Ne obećavam određeni broj izgubljenih kilograma. Cilj je promjena koju osoba može da održava, jer povratak starim navikama često znači i povratak kilograma. Ako emocionalno jedenje prati ozbiljnije teškoće ili poremećaj ishrane, potrebna je i odgovarajuća stručna pomoć.
POBJEDA: Koliko su motivacija i spremnost pojedinca važne za uspjeh? Kako izgleda program i koliko tretmana podrazumijeva?
Rauš: Potrebno je da osoba makar malo želi promjenu zbog sebe. Može biti nesigurna i sumnjati da će uspjeti, što je razumljivo nakon više pokušaja. Međutim, ako dolazi isključivo zato što je neko drugi nagovara, prvo treba razgovarati o tome šta ona sama želi. Prije tretmana prolazimo kroz navike, očekivanja i važne zdravstvene informacije. Zatim objašnjavam postupak i dajem uputstva, nakon čega slijedi hipnoza. Poslije pratimo kako osoba napreduje. Za gostovanje u Podgorici u cijenu su uključena dva tretmana: prvi tokom aktuelnog dolaska i drugi, ako bude potreban, na sljedećem gostovanju. Do tada je dostupna telefonska podrška od 9 do 21 čas. Važno mi je da mi se ljudi jave kada naiđu na poteškoću, dok još možemo razgovarati o tome šta se događa i kako dalje.
POBJEDA: Postoje li ograničenja u primjeni hipnoze i kada je potrebna konsultacija sa zdravstvenim stručnjakom?
Rauš: Postoje ograničenja, zbog čega je važno da mi osoba prije tretmana kaže za zdravstvene teškoće i terapiju koju koristi. Hipnoza ne zamjenjuje pregled, dijagnozu ili propisano liječenje. O promjenama lijekova odlučuje ljekar. Kod psihotičnih simptoma, poput halucinacija ili sumanutih uvjerenja, hipnoza može biti neprikladna i potrebna je prethodna procjena psihijatra. Kod poremećaja ishrane i bolesti koje zahtijevaju poseban režim ishrane važno je uključiti nadležnog stručnjaka. Pušačima kojima je odvikavanje naročito teško preporučujem da sa ljekarom razmotre i druge dostupne oblike pomoći.
POBJEDA: Postoji li iskustvo klijenta koje Vam je posebno ostalo u sjećanju i pokazalo koliko promjena može biti značajna?
Rauš: Sjećam se mlade žene u ranim tridesetim godinama koja je imala izraženu anksioznost, mnogo strahova i teškoće koje su se odražavale na njenu svakodnevicu i odnose sa drugim ljudima. Radili smo individualno na smirivanju i jačanju osjećaja sigurnosti, uz razgovore između tretmana. Ostale su mi u sjećanju njene poruke. Javljala je da lakše spava, smirenije reaguje u raspravama i lakše razumije šta joj druga osoba govori. Poslije nekoliko mjeseci napisala je da je strah osjetno manji i da se osjeća opuštenije u društvu. Za nju su to bile važne promjene. I dalje je imala poteškoće, pa je nastavila medicinsku obradu, kroz koju su ljekari razjasnili dijagnozu i usmjerili liječenje. Naš rad bio je podrška u tom periodu. Taj slučaj mi je ostao blizak jer smo duže bili u kontaktu i jer je iskreno govorila i o napretku i o teškim danima. Značilo mi je da vidim da se lakše nosi sa situacijama koje su joj ranije predstavljale veliki teret.
POBJEDA: Šta biste poručili ljudima koji žele da ostave cigarete ili promijene odnos prema hrani, ali su nakon brojnih pokušaja izgubili vjeru da mogu uspjeti?
Rauš: Rekao bih im da raniji neuspjeh nije dokaz da ne mogu uspjeti. Vrijedi pogledati šta se dogodilo: kada su se vratili cigaretama, u kojim situacijama se prejedaju i kakva im je pomoć tada nedostajala. Ne morate čekati da budete potpuno sigurni u sebe da biste pokušali ponovo. Važno je da imate želju da nešto promijenite i da pronađete podršku koja vam odgovara. Ako naiđete na teškoću, javite se i razgovarajte o njoj. Nema razloga da se stidite ili da odustanete od sebe zato što promjena ide sporije nego što ste očekivali.
