Razgovarala: Nada Kovačević
Rasim Muminović iz Plava imao je život koji je išao u mnogo pravaca. Bavio se planinarenjem, skijanjem i fudbalom, završio umjetničku školu u Skoplju, radio kao vajar, trčao maratone, svirao tamburu, a kasnije se okušao i u svijetu mađioničarstva. Tokom školovanja bavio se i padobranstvom. Život ga je iz Plava odveo u Njujork, zatim i u Las Vegas, gdje je upoznao i neke od najpoznatijih ljudi iz tog svijeta.
U Ameriku je otišao 1984. godine zajedno sa suprugom Jasminom. Razlog nije bio avanturizam, već egzistencija. Posla je bilo, ali plate nijesu stizale. Dvoje male djece ostavili su u Plavu i krenuli u neizvjesnost, bez sigurnosti šta ih čeka. Prve godine bile su teške, posebno jer Rasim nije znao engleski, a do papira i stabilnijeg života morao je da dolazi korak po korak.
Radio je razne poslove, snalazio se kako je znao, učio engleski čitajući novine i vremenom izgradio život u Americi. Ipak, ono što je volio još iz mladosti nikada ga nije potpuno napustilo. Umjetnost, sport, planine i mađioničarstvo stalno su se vraćali u njegov život, pa je tako stigao i do Las Vegasa i tamošnjeg mađioničarskog svijeta i nastupao uz Dejvida Koperfilda.
Danas, poslije decenija provedenih između Amerike i Crne Gore, veliki dio godine ponovo provodi u Plavu. Vraća se kući, cvijeću na terasi, prijateljima, planinama i mjestima uz koja je odrastao. I upravo nakon svega što je prošao, njegova rečenica da „nema ljepšeg mjesta od naše Crne Gore“ zvuči mnogo više kao zaključak jednog dugog životnog puta nego kao obična nostalgija.
Za portal #CGDijaspora, Rasim Muminović govori o odlasku u Ameriku, djeci koju je ostavio u Plavu, teškim počecima, Las Vegasu i mađioničarstvu, sportu i umjetnosti, ali i o tome zašto danas kaže da, da je tada znao ono što zna sada, možda nikada ne bi ni otišao.
#CGDIJASPORA: Kada ste otišli u Ameriku i zbog čega?
#Rasim Muminović: Otišao sam 1984. godine. Glavni razlog bila je finansijska situacija. Imao sam posao, supruga je radila, ali nijesmo primali plate. Ostavili smo dvoje djece u Plavu i otišli.
Sin je tada imao osam godina, a kćerka šest. Bilo je teško biti odvojen od njih. Kasnije, kada smo sredili status, i oni su došli kod nas.
#CGDIJASPORA: Kako je izgledao početak u Americi?
#Rasim Muminović: Veoma teško. Amerika je čudo. Ja je često zovem džungla. Kad sam otišao, nijesam znao engleski. Morao sam sam da se snalazim. Uzimao sam američke novine i čitao ih. U početku nijesam razumio skoro ništa, ali tako sam, silom prilika, učio jezik.
Sve ono čime sam volio da se bavim u Plavu tamo sam morao da ostavim po strani. Trebalo je preživjeti i obezbijediti porodicu.
#CGDIJASPORA: Imali ste zanimljivo iskustvo i prilikom sređivanja papira?
#Rasim Muminović: Jesam. U to vrijeme bilo je mnogo ljudi koji su pokušavali da prevare naše doseljenike. Jedan čovjek je tražio po 3.000 dolara po osobi, govoreći da može da nam „sredi“ papire. Meni to nije bilo logično. Vidio sam jednom broj imigracione službe, zapisao ga i pozvao. Rekao sam da sam iz Jugoslavije i da ne znam dobro engleski. Žena sa kojom sam razgovarao skoro dva sata pokušavala je da me razumije i na kraju mi je objasnila da imam pravo na pomoć i dala mi nekoliko adresa gdje mogu da se obratim. Otišao sam u jednu japansku organizaciju koja je pomagala emigrantima. Za mene i suprugu cijeli postupak završili smo za oko 1.200 dolara, umjesto 6.000 koliko bi nam taj čovjek uzeo.
#CGDIJASPORA: Čime ste se bavili u Njujorku?
#Rasim Muminović: Radio sam sve i svašta. Posljednji posao prije penzije bio mi je održavanje zgrada, kao handyman. Radio sam struju, vodu, popravke, sve što je trebalo. Amerika te natjera da naučiš mnogo stvari. Mi koji smo došli tamo naučili smo razne zanate. To je jednostavno bilo pitanje preživljavanja.
#CGDIJASPORA: Ali vaša velika ljubav bila je umjetnost?
#Rasim Muminović: Jeste. Završio sam umjetničku školu u Skoplju, smjer vajarstvo. Kada sam otišao u Ameriku, morao sam to da ostavim po strani. Ali nikada nijesam potpuno prestao. Još 1974. godine napravio sam spomenik u Plavu, tri skulpture, koji i danas postoji. I danas, kada sam ovdje, volim nešto da napravim i radim rukama.
#CGDIJASPORA: Jedan dio vašeg života zvuči gotovo filmski – bavili ste se i mađioničarstvom?
#Rasim Muminović: To me je zanimalo još kao dijete. Gledao sam mađioničare kad bi dolazili kod nas i pokušavao da shvatim kako izvode trikove. Kasnije sam u Americi sa sinom otišao na jednu predstavu na Long Ajlendu. Nakon predstave tražio sam autogram i fotografiju. To me je ponovo povuklo toj ljubavi. U Njujorku sam polagao pred sedam mađioničara i nakon toga postao član međunarodnog mađioničarskog kruga. Poslije sam otišao i u Las Vegas, gdje sam živio tri godine. Tamo postoji jedan od najvećih klubova mađioničara na svijetu. Nijesam se time bavio profesionalno zbog novca. Za mene je to prvenstveno bio hobi. Radio sam ponekad nastupe za djecu i rođendane, a kada bih dolazio u Crnu Goru pravio sam predstave u Plavu i Gusinju, uglavnom besplatno.
#CGDIJASPORA: Sport je takođe obilježio vaš život?
#Rasim Muminović: Oduvijek sam bio aktivan. Dok sam živio ovdje, bavio sam se planinarenjem i završio kurseve alpinizma u Grebajama. Bio sam i golman u Partizanu iz Gusinja, a kasnije sam polagao za fudbalskog sudiju. Bavio sam se i skijanjem. Pasted markdown
Trčao sam i pet maratona. Posljednji sam istrčao 2018. godine. Kada sam se pripremao za maraton, trenirao sam ovdje, jer je nadmorska visina mnogo veća nego u Njujorku. Kada poslije takvih priprema dođeš u Njujork, trčanje je lakše.
#CGDIJASPORA: Vaša velika ljubav je i muzika?
#Rasim Muminović: Da, volim da sviram tamburu, a posebno mi je zadovoljstvo kada sviram našim ljudima na zabavama i svadbama. Najljepše je kada se svi zajedno opustimo, zapjevamo i uživamo u pjesmama koje nas povezuju i bude lijepe uspomene. Ta radost i dobra atmosfera daju mi još veću želju da sviram i da svako slavlje učinim posebnim.
#CGDIJASPORA: Danas veliki dio godine provodite u Crnoj Gori?
#Rasim Muminović: Da. Već 14 ili 15 godina sam u penziji i u Crnoj Gori provodim po šest-sedam mjeseci. Obično sam ovdje od maja do oktobra. Kuća mi je ostala od oca. Kada dođem, već drugog dana idem da kupim cvijeće. Moja majka je uvijek voljela cvijeće i to je ostalo u meni. Čitavo ljeto terasa mi je puna cvijeća.
#CGDIJASPORA: Vaša djeca su ostala u Americi?
#Rasim Muminović: Jesu. Djeca su tamo izgradila svoje živote, imaju svoje kuće i poslove. Najmlađa kćerka radi u automobilskoj industriji, u Nissanu, na rukovodećoj poziciji, i veoma je uspješna u svom poslu. Dobijala je i nagrade za rezultate. Mlađim generacijama koje su rođene tamo mnogo je lakše nego nama koji smo došli bez jezika, bez priznatih škola i bez sistema podrške. Danas među našim ljudima imate advokate, doktore i druge uspješne profesionalce.
#CGDIJASPORA: Pomagali ste i rodbini koja je kasnije dolazila u Ameriku?
#Rasim Muminović: Jesmo. Kada je bio rat u Bosni, dosta rodbine je došlo kod nas. U jednom trenutku nas je bilo dvanaestoro u stanu. Pomagali smo koliko smo mogli. Znao sam koliko je teško kada dođeš, a nemaš nikoga da ti pronađe posao, da podigne telefon za tebe ili jednostavno objasni kako stvari funkcionišu.
#CGDIJASPORA: Kada pogledate unazad, da li biste ponovo otišli u Ameriku?
#Rasim Muminović: Da sam tada znao ono što znam danas, vjerovatno nikada ne bih otišao. Prije nego što sam otišao, ljudi koji su već bili u Americi govorili su mi: „Dođi, ti ćeš ovdje uspjeti“. Kada sam stigao, razočarao sam se. Da sam prije toga mogao da odem kao turista na dva ili tri mjeseca, da vidim kako stvarno izgleda život tamo, vjerovatno bih ostao ovdje. Imao sam mogućnost da u centru otvorim nešto svoje i vjerujem da bih se snašao. Amerika ti mnogo pruži, ali mnogo i uzme. Nije sve onako kako se izdaleka čini.
#CGDIJASPORA: A gdje je danas za vas dom?
#Rasim Muminović: Nema ljepšeg mjesta od naše Crne Gore. Ko hoće da radi, može i ovdje. Ja kad god dođem, uvijek nešto radim. Čovjek mora da se snalazi i da radi. Život u Americi me naučio mnogo toga, ali kada dođem ovdje, osjećaj je drugačiji. Ovo je moje.
