Održiv rast zarada ne može počivati samo na promjeni poreskog obračuna ili administrativnom određivanju njihovog nivoa, već mora biti praćen stvaranjem uslova za očuvanje proizvodnje, konkurentnosti i radnih mjesta, ocijenio je Odbor udruženja metalurgije i metaloprerađivačke industrije na zajedničkoj sjednici sa Odborom udruženja malih i srednjih preduzeća i Grupacijom računovodstvenih agencija.
Poruka privrednika jeste da rast zarada mora biti praćen rastom produktivnosti i stvaranjem nove vrijednosti, uz uvažavanje realnih ekonomskih mogućnosti privrede. Unapređenje životnog standarda zaposlenih predstavlja važan cilj, ali način i dinamika sprovođenja predloženih mjera moraju biti pažljivo definisani kako bi se izbjegle negativne posljedice po poslovanje kompanija, zaposlenost i investicije.
Predsjednik Odbora malih i srednjih preduzeća, Aleksandar Minić kazao je da su privrednici veoma zabrinuti zbog najavljenog Euro modela jer smatraju da povećanje zarada nije usklađeno sa rastom produktivnosti, što bi moglo ugroziti poslovanje preduzeća. On je istakao da privrednici nijesu protiv povećanja zarada, ali da ono mora biti zasnovano na realnim mogućnostima ekonomije. U suprotnom, upozorio je, moglo bi doći do inflacije, smanjenja zaposlenosti, gašenja pojedinih malih biznisa i pada investicija. Naglasio je i da mala i srednja preduzeća nemaju dovoljno velike kapitalne rezerve da bez ozbiljnih posljedica podnesu dodatna opterećenja. Minić je poručio da se Odbor zalaže za postepeno povećanje zarada tokom dužeg vremenskog perioda, uz jasne i precizne informacije o načinu realizacije najavljenog modela.
Boban Stanić, predsjednik OU metalurgije kazao je da je metaloprerađivačka industrija specifičan sektor, te da se ne smije zaboraviti da je industrijska proizvodnja imala značajnu ulogu u razvoju Crne Gore. Prema njegovim riječima, dio današnjih problema proizlazi upravo iz nedostatka proizvodnje, zbog čega je potrebno dodatno podstaći razvoj privrede i jačanje proizvodnih djelatnosti. On je istakao da su poslodavci iznenađeni najavljenim modelom i zabrinuti zbog nedovoljno preciziranih detalja, posebno kada je riječ o dodatnim troškovima poslovanja. Zbog toga je naglasio da je neophodno uspostaviti partnerski odnos između države i privrede, uz jasne informacije koje bi poslodavcima omogućile da procijene posljedice predloženih mjera.
Privrednici podržavaju rast zarada i unapređenje životnog standarda zaposlenih, ali smatraju da oni moraju biti zasnovani na rastu produktivnosti, konkurentnosti i dodate vrijednosti. Zbog toga traže da se poslovnoj zajednici predstave analize očekivanih efekata mjera na troškove poslovanja, cijene, zaposlenost, investicije i konkurentnost, uz uvažavanje razlika među sektorima. Posebno naglašavaju potrebu za pravovremenim i suštinskim dijalogom sa privredom prije donošenja odluka koje značajno mijenjaju uslove poslovanja. Bez jasnih ekonomskih analiza, dijaloga sa privredom i konkretnih mjera za povećanje produktivnosti, predloženi model ne može biti podržan.
Prema ocjeni privrednika, rast troškova rada mogao bi se preliti na cijene sirovina, repromaterijala i usluga, pojačati inflatorne pritiske i oslabiti konkurentnost domaćih proizvođača. To je posebno izraženo kod izvozno orijentisanih preduzeća, koja povećane troškove ne mogu uvijek prenijeti na kupce na međunarodnim tržištima. Posljedično, postoji rizik od smanjenja investicija, proizvodnje i zaposlenosti.
Posebno je ukazano na rizik od značajnog povećanja ukupnih troškova rada, koji u pojedinim sektorima i preduzećima, prema procjenama iz privrede, mogu biti izuzetno visoki. Povećanje minimalnih zarada ne utiče samo na zaposlene koji primaju minimalac, već stvara pritisak na cjelokupnu strukturu zarada, uključujući stručni i rukovodeći kadar. Zbog toga je neophodno sagledati ukupan finansijski efekat predloženog modela, a ne samo nominalni rast minimalne zarade.
Ukazano je i na moguće lančane posljedice rasta troškova poslovanja. Povećanje troškova rada može se prenijeti na cijene proizvoda i usluga, dodatno podstaći inflaciju, umanjiti kupovnu moć građana i oslabiti konkurentnost domaćih preduzeća u odnosu na uvoznu robu i inostranu konkurenciju. Posebno su ugrožena mikro i mala preduzeća, koja raspolažu ograničenim finansijskim rezervama i imaju znatno manji prostor za apsorpciju naglih troškovnih promjena.
Članovi odbora i grupacije su ukazali i na očekivano smanjenje zapošljavanja, naročito mladih i visokoškolaca, kao i mogućeg odliva kapitala i radne snage. Dodatno je ukazano na položaj malih i srednjih preduzeća i njihovih dobavljača, koji bi mogli biti posebno izloženi posljedicama novih troškova.
Zbog toga smatraju da povećanje zarada mora pratiti širi program podrške domaćoj proizvodnji, usmjeren na modernizaciju opreme, automatizaciju, digitalizaciju, energetsku efikasnost, razvoj stručnog kadra i povoljnije finansiranje investicija. Ukazali su i na potrebu da se postojeća sredstva Programa za unapređenje konkurentnosti privrede od 3,5 miliona eura za 2026. godinu za narednu godinu višestruko povećaju, kako bi bila dovoljna za ostvarivanje potrebnog rasta produktivnosti, i uz njih definisati dodatne instrumente podrške.
Privrednici su upozorili da se bez odgovarajućih korekcija i pratećih mjera mogu ugroziti investicije, razvojni projekti i postojeća radna mjesta, uz povećanje rizika od smanjenja zaposlenosti, prelaska dijela poslovanja u sivu zonu i gašenja najranjivijih privrednih subjekata.
Kao dodatni razlog za oprez navedeni su makroekonomski pokazatelji i međunarodna poređenja koja ukazuju na potrebu da se nivo zarada sagleda u odnosu na produktivnost, BDP po stanovniku i ukupnu ekonomsku snagu zemlje. Istaknuto je da održiva politika zarada mora počivati na realnim mogućnostima stvaranja nove vrijednosti i očuvanju konkurentnosti privrede.
Kao ključni zahtjevi izdvojeni su izrada detaljnih ekonomskih analiza i projekcija uticaja novog modela na privredu i javne finansije, razmatranje mogućnosti fazne primjene mjera i definisanje konkretnih mehanizama podrške privrednim subjektima. Naglašena je i potreba za jasnijom razvojnom politikom koja će podstaći domaću proizvodnju, povećati izvoznu konkurentnost i smanjiti zavisnost od uvoza.
U tom kontekstu, upućen je poziv da se prije konačnog definisanja modela sprovedu detaljne analize i obezbijedi otvoren dijalog između Vlade i predstavnika privrede.
Poruka privrede je jasna: povećanje zarada mora donijeti stvarno i dugoročno poboljšanje životnog standarda, a ne proizvesti dodatne inflatorne pritiske, gubitak radnih mjesta i slabljenje domaćih preduzeća. Cilj ekonomskih mjera mora biti uspostavljanje ravnoteže između interesa zaposlenih i održivosti poslodavaca, uz stvaranje uslova za rast produktivnosti, nova ulaganja i dugoročnu konkurentnost crnogorske privrede.
