Draga naša dijasporo,
Postoje ljubavi koje vrijeme ne može ugasiti. Postoje daljine koje ne mogu izbrisati pripadnost. I postoji jedna zemlja koja živi u svakom vašem koraku, u svakom suznom pogledu prema avionu koji slijeće u Podgoricu, u svakom pozivu majci, u svakom mirisu djetinjstva koji nosite kroz tuđe gradove svijeta. Ta zemlja je Crna Gora.
Vi ste oni koji su otišli trbuhom za kruhom, ali nikada nijeste otišli srcem. Koliko god daleko bili – Amerika, Luksemburg, Njemačka, Kanada, Australija i ostatak svijeta – u vama je uvijek kucalo isto ono crnogorsko srce koje zadrhti kada čuje himnu, kada vidi Lovćen ili kada neko pomene rodni prag.
I zato se 21. maj ne može pričati bez vas.
Ne mogu se zaboraviti čarteri puni naših ljudi koji su dolazili da glasaju za svoju zemlju. Ne mogu se zaboraviti umorna lica nakon dugih putovanja, ljudi koji su trošili posljednje dolare i eure samo da bi stigli kući na jedan istorijski dan. Neki su dolazili poslije noćnih smjena, neki sa malom djecom u naručju, neki sa suzama u očima jer nijesu znali hoće li više ikada doživjeti takav trenutak zajedništva.
Vi nijeste došli zbog politike. Došli ste zbog emocije. Zbog đedovine. Zbog predaka. Zbog grobova svojih roditelja. Zbog jezika kojim vas je majka uspavljivala. Zbog želje da vaša djeca jednog dana mogu ponosno reći odakle su.
I kada je Crna Gora obnovila nezavisnost, nijesu slavile samo crnogorske ulice. Slavile su i male sobe u Bronksu, restorani u Čikagu, stanovi u Luksemburgu, kuće u Sidneju i Torontu. Plakalo se od sreće širom svijeta jer je jedan mali narod pokazao da nikada nije zaboravio ko je.
Možda ste daleko, ali vi ste među najvećim čuvarima Crne Gore. Čuvali ste je kada je bilo najteže. Branili njeno ime kada su ga drugi osporavali. Učili svoju djecu da vole zemlju koju možda nijesu ni vidjela dovoljno puta. I upravo zato vaša ljubav ima posebnu težinu – jer voljeti domovinu iz daljine često boli najviše.
Neka vam niko nikada ne kaže da nijeste dovoljno blizu da biste bili važni. Vi ste dio temelja ove države. U svakom uspjehu Crne Gore postoji i dio vaše žrtve, vašeg rada, vaše tuge i vaše nade.
Zato danas, više nego ikad, Crna Gora treba da vam kaže jedno veliko – hvala.
Hvala što nijeste zaboravili.
Hvala što ste ostali njeni i kada ste morali otići.
Hvala što ste je nosili u srcu kroz cijeli svijet.
Ova čestitka je i poruka portala CGDijaspora, koji će i dalje biti uz našu dijasporu, čuvati i unapređivati zajedništvo, povezivati ljude širom svijeta i podsjećati da nas, bez obzira na daljine, uvijek spajaju isti korijeni, emocije i ljubav prema Crnoj Gori.
I gdje god da ste sada, neka vas zagrli misao da vas vaša Crna Gora čeka otvorenog srca. Jer domovina možda nekad bude daleko od čovjeka, ali čovjek nikada ne može biti daleko od domovine koju istinski voli.
Da je vječna.
Nada Kovačević,
urednica portala cgdijaspora.me
