Razgovarala: Nada Kovačević
Između hladnih ulica Hanovera i mirisa plavskih planina Salem Drešković već godinama živi život mnogih ljudi iz dijaspore – rastrgnut između svijeta u kojem radi i zemlje koju nikada nije prestao da voli. Dok širom Njemačke i Austrije gradi puteve, mreže i infrastrukturu budućnosti, u sebi i dalje nosi uspomene na Plav, porodičnu kuću, oca koji ga čeka, braću i sestru rasute po svijetu i ona ljeta kada se svi ponovo okupe pod istim nebom Crne Gore.
Njegova priča podsjeća na sudbinu hiljada ljudi iz naše dijaspore – ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom, tražeći sigurnost, posao i priliku za dostojanstven život, ali koji nikada nijesu uspjeli da iz srca izbrišu mjesto iz kojeg su potekli. Salem je iz Plava otišao kao mlad čovjek, nakon studija u Nišu i životnih okolnosti koje su ga natjerale da svoju budućnost potraži u Njemačkoj. Tamo je počeo od nule, radeći teške poslove, učeći jezik, prilagođavajući se novoj sredini i gradeći korak po korak svoj profesionalni put.
Danas iza njega stoje godine rada na velikim projektima širom Njemačke i Austrije, iskustvo u oblasti niskogradnje i optičkih mreža, kao i poštovanje koje je stekao među kolegama i kompanijama sa kojima sarađuje. Ali iza profesionalnog uspjeha krije se i ona druga strana života u dijaspori – samoća, nedostajanje porodice i stalni osjećaj da čovjek, bez obzira koliko dugo bio u inostranstvu, nikada do kraja ne prestane da bude stranac.
– Njemačka mi je dala disciplinu, red i mogućnost da radim i napredujem, ali srce je uvijek tamo gdje si rođen – kaže Salem u intervjuu za portal #CGDIJASPORA, priznajući da ga korijeni svakodnevno vraćaju Crnoj Gori.
U Plavu su ostali njegov otac i uspomene na djetinjstvo, dok su mu braća i sestra život nastavili u Americi. Porodica je danas rasuta između Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, ali ih svako ljeto ponovo spoji Crna Gora. Tada, kako kaže, sve ponovo dobije smisao – okupljanja, razgovori, porodične priče i osjećaj da, bez obzira gdje živjeli, pripadaju istom mjestu i istim korijenima.
Iako živi u jednoj od najuređenijih država Evrope, Salem ne krije da mu često nedostaje toplina ljudi sa Balkana. Kaže da je Njemačka uređena i stabilna, ali da ljudi nijesu emotivni i srdačni kao kod nas.
Upravo zbog toga Crnu Goru posjećuje i po nekoliko puta godišnje, jer, kako kaže, nijedna država ne može zamijeniti osjećaj doma. Iako je zahvalan Njemačkoj na svemu što mu je pružila, ne krije da sebe jednog dana ponovo vidi u svojoj zemlji.
#CGDIJASPORA: Rođeni ste u Plavu. Kako pamtite djetinjstvo i prve životne korake?
#Salem Drešković: Rođen sam u Plavu, gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Djetinjstvo pamtim po lijepim trenucima, prijateljima, prirodi i tom posebnom osjećaju zajedništva koji imaju manji gradovi. Plav je mjesto koje čovjek nosi u sebi gdje god da ode. Tu sam stekao prve životne navike i naučio koliko su porodica i korijeni važni.
Kasnije sam upisao Građevinsko-arhitektonski fakultet u Nišu. Studirao sam tri godine, ali spletom okolnosti nijesam završio fakultet. Tada sam donio jednu od najvažnijih odluka u životu – da krenem u Njemačku i pokušam tamo izgraditi svoju budućnost.
#CGDIJASPORA: Kako su izgledali vaši prvi dani u Njemačkoj?
#Salem Drešković: Početak nije bio lak. Kao i većina naših ljudi koji dođu u inostranstvo, krenuo sam od nule. Prve korake napravio sam kod naših ljudi, kod Hajriza Brčvaka, gdje sam radio skoro tri godine. To su bili moji prvi ozbiljni poslovni angažmani i iskustva u Njemačkoj.
Kasnije sam prešao u njemačke firme, gdje sam imao priliku da naučim mnogo više o organizaciji posla, disciplini i načinu funkcionisanja velikih sistema. Radio sam zatim i u firmi Libra, a jedno vrijeme živio sam u Beču i radio na projektima u okolini Beča.
Radio sam kao menadžer gradilišta (Bauleiter), gdje sam vodio timove od po tridesetak ljudi.
Najviše sam bio angažovan na izgradnji optičkih mreža, kao i na infrastrukturnim projektima gdje su se paralelno postavljali kablovi za struju i druga podzemna infrastruktura. Radio sam širom Njemačke i Austrije i upravo kroz taj posao stekao ogromno iskustvo iz oblasti niskogradnje.
#CGDIJASPORA: Danas ste u Hanoveru i radite kao freelancer i konsultant. Čime se tačno bavite?
#Salem Drešković: Trenutno živim u Hanoveru. Ne radim više klasično za jednu firmu, već kao freelancer i konsultant. Ljudi me često kontaktiraju kada imaju problem na projektu, kada menadžeri nemaju dovoljno iskustva ili kada je potrebno brzo riješiti određene situacije na gradilištu.
Imam veliko iskustvo u oblasti niskogradnje i infrastrukturnih radova i danas uglavnom savjetujem firme kako da organizuju posao, riješe tehničke probleme i unaprijede realizaciju projekata. To je posao koji traži ogromno znanje, iskustvo i odgovornost, jer na velikim projektima nema prostora za greške.
#CGDIJASPORA: Razmišljate li o pokretanju vlastite firme?
#Salem Drešković: Razmišljam ozbiljno o tome. Još nijesam definitivno odlučio, ali postoji velika mogućnost da u budućnosti otvorim svoju kompaniju. Trenutno sam u fazi razmišljanja i procjene tržišta, ali vjerujem da iskustvo koje sam stekao može biti dobra osnova za nešto svoje.
#CGDIJASPORA: Koliko je teško živjeti sam u tuđini?
#Salem Drešković: Iskreno, teško je. Koliko god čovjek uspije poslovno i finansijski, dijaspora nosi svoju težinu. Drugačiji jezik, druga kultura, drugačiji mentalitet – sve to traži vrijeme da čovjek prihvati.
Njemačka je uređena država, sistem funkcioniše besprekorno, ali ljudi su dosta hladniji nego kod nas. Mi sa Balkana smo emotivniji, srdačniji, topliji. Kod nas se ljudi više druže, više se oslanjaju jedni na druge. To u dijaspori često nedostaje. Nemam još porodicu, nijesam oženjen i nemam djecu, ali nadam se da će i to doći u pravo vrijeme.
#CGDIJASPORA: Ko vam danas najviše nedostaje iz Crne Gore?
#Salem Drešković: Najviše porodica i osjećaj doma. U Plavu su mi otac i dio porodice, dok su mi sestra i braća u Americi. Najstariji brat radi u Ministarstvu odbrane i završio je fakultet u Njemačkoj, dok mlađa braća rade u Njujorku, uglavnom u oblasti renoviranja stanova i građevinskih poslova. Sestra studira fakultet. Iako smo rasuti po svijetu, trudimo se da se okupljamo tokom ljeta u Crnoj Gori. Tada svi dođu i to su trenuci koji nemaju cijenu.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?
#Salem Drešković: Dolazim minimum pet ili šest puta godišnje. Gdje god da sam, uvijek osjećam pripadnost svojoj zemlji. Crna Gora je nešto što čovjek nosi sa sobom. Korijeni su veoma važni i mene uvijek vuku nazad.
Njemačka mi je dala stabilnost, mogućnost da radim i napredujem, naučila me disciplini, radu i organizaciji. Ovdje se mnogo radi i sve funkcioniše po pravilima. Ali srce je uvijek tamo gdje si rođen, gdje su tradicija, porodica i uspomene.
#CGDIJASPORA: Kako vam izgleda život u Hanoveru?
#Salem Drešković: Hanover je veoma miran i organizovan grad. Po meni je idealan za porodičan život. Nije previše haotičan kao neki veliki gradovi i generalno je bezbjedan. To mi mnogo znači.
Imam rodbinu i naše ljude u Njemačkoj, družim se sa njima, ali dosta vremena provodim i sa Nijemcima, jer kroz njihovu kulturu i način života čovjek može mnogo naučiti.
#CGDIJASPORA: Koliko je važna povezanost dijaspore?
#Salem Drešković: Veoma je važna. Naši ljudi u dijaspori treba više da se povezuju, pomažu jedni drugima i čuvaju identitet. Mislim da je važno da ne zaboravimo odakle smo došli, bez obzira gdje živimo. Dijaspora može mnogo pomoći Crnoj Gori, ne samo finansijski, nego iskustvom, znanjem i kontaktima koje ljudi steknu u svijetu.
#CGDIJASPORA: Da li sebe u budućnosti vidite u Crnoj Gori?
#Salem Drešković: Apsolutno. Ja sebe jednog dana vidim u Crnoj Gori. Možda čovjek ode da radi i zaradi, da stekne iskustvo i sigurnost, ali dom je ipak nešto drugo.
Njemačka mi je pružila mnogo i zahvalan sam na svemu što sam ovdje naučio, ali Crna Gora ostaje moje srce i moja kuća. Vjerujem da ću se jednog dana vratiti i svoje znanje i iskustvo iskoristiti tamo gdje sam rođen.
