Piše: Nada Kovačević
Indira Gerina porijeklom iz Pljevalja, koja već dugi niz godina živi i stvara u Sarajevo, napisala je pjesmu „Da si vječna Crna Goro“ kao lični i umjetnički dar svojoj domovini. Ovaj projekat nastao je povodom velikog jubileja – 20 godina od obnove nezavisnosti Crna Gora, a kroz stihove i muziku nosi snažnu poruku identiteta, ponosa i trajne povezanosti sa zavičajem.
Riječ je o autorki iza koje stoji bogata i dugogodišnja karijera, obilježena velikim brojem uglazbljenih tekstova koji su pronašli put do publike širom regiona. Iako bi, kako kaže, mogla govoriti o brojnim projektima, svjesno bira da u prvi plan istakne upravo ovu pjesmu, jer u njoj sabira sve ono što osjeća prema svojoj zemlji.
„To je pjesma u kojoj se čuje moj ponos, moj bunt, ali i jasna poruka svima koji ne misle tako – vječna je Crna Gora“, poručuje Gerina, ističući da je svaki stih nastao iz duboke lične emocije.
Njena umjetnička priča ima snažno uporište u porodičnom nasljeđu. Indira je kćerka Izeta Gerine, osnivača orkestra Pljevaljski tamburaši, čovjeka koji je dao nemjerljiv doprinos očuvanju crnogorske izvorne muzike. Njegov rad prepoznat je kroz brojna priznanja, kako za života, tako i posthumno, a upravo takvo nasljeđe oblikovalo je i Indirin odnos prema muzici i stvaralaštvu.
„Srećna sam što mogu reći da na neki način nastavljam put kojim je on krenuo“, kaže ona, naglašavajući koliko joj znači kontinuitet između porodične tradicije i njenog autorskog izraza.
Posebnu vezu sa domovinom Indira njeguje i kroz česte dolaske u Crnu Goru.
„Dolazim često u Crnu Goru, najradije i najčešće u moja Pljevlja, pa onda Podgorica, Ulcinj… Znam vrlo često reći – ja čim kročim u Crnu Goru, prodišem, bilo gdje da sam unutar granica“, kaže ona. Nedavno je boravila i na Praznik mimoze u Herceg Novi, gdje je, kako ističe, od prvog trenutka osjetila snažnu promjenu energije. „Bila sam druga ja, kao priključena na energetski akumulator“, opisuje kroz osmijeh.
Povezanost sa Crnom Gorom Indira je kroz godine potvrđivala i drugim projektima. Posebno se izdvaja pjesma „Pljevlja moja, zavičaju mili“, za koju je 2012. godine nagrađena kao autor najboljeg teksta na Festivalu tamburaške muzike u Pljevljima. Tu je i pjesma „Na Jaliji“, koju je komponovao i otpjevao Zdravko Đuranović, a koja je takođe ostavila snažan odjek kod publike.
Ipak, „Da si vječna Crna Goro“ za nju ima posebno mjesto. U ovoj pjesmi, kako ističe, nije riječ samo o emociji, već i o stavu – o glasnoj i jasnoj poruci identiteta, pripadnosti i ljubavi prema domovini.
Dodatnu dimenziju ovom projektu daje i način na koji je nastao. Prateći savremene trendove, Indira je, uz pomoć vještačke inteligencije, uradila muziku na sopstveni tekst, spajajući na taj način tradicionalnu inspiraciju i moderne tehnologije u jedinstvenu umjetničku cjelinu.
Na simboličnom nivou, ova pjesma predstavlja njen lični doprinos obilježavanju dvije decenije nezavisnosti Crne Gore – skroman, ali iskren dar zemlji iz koje potiče i kojoj se, uprkos godinama provedenim u inostranstvu, uvijek vraća kroz emociju i stvaralaštvo.
Priča Indire Gerine još jednom potvrđuje ono što se često ističe kada je riječ o dijaspori – da udaljenost ne umanjuje pripadnost. Naprotiv, ona je često dodatno učvršćuje, pretvarajući se u inspiraciju koja pronalazi svoj izraz kroz umjetnost, riječ i snažnu poruku: Crna Gora je vječna.
