Piše: Nada Kovačević
Identitet se ne mjeri mjestom rođenja, već dubinom pripadnosti. On se gradi tiho, kroz porodične priče, vrijednosti koje se prenose s koljena na koljeno i osjećaj odgovornosti prema nasljeđu koje nosimo, bez obzira gdje živimo. Za Žana Dapčevića, iako rođenog i odraslog u Sloveniji, Crna Gora nikada nije bila samo geografska tačka ili porodična fusnota, već živa veza oblikovana pričama njegovog đeda – o ljudima, karakteru i dostojanstvu koje se ne napušta ni kada se prelaze granice.
Ta veza danas ima zrelu i savremenu formu. Ona nije sentimentalna uspomena, već most između kultura, obrazovnih sistema i profesionalnih iskustava stečenih širom svijeta. Obrazovni i životni put Žana Dapčevića vodio je od Slovenije, preko Novog Zelanda i Singapura, do Velike Britanije, gdje je dodatno oblikovao strateško i globalno razmišljanje. Upravo ta kombinacija lokalnog identiteta i međunarodne perspektive donijela mu je i međunarodno priznanje – uvrštavanje na listu Forbes Under 30 Europe, kao potvrdu da znanje, vizija i društvena odgovornost mogu imati stvarni, mjerljiv uticaj.
Ipak, za Dapčevića priznanja nijesu cilj sama po sebi. Kao direktor obrazovne institucije Academia – College of Short-Cycle Higher Education, uspjeh mjeri kroz rezultate svojih studenata i dugoročni društveni efekat obrazovanja. Dijaspora je za njega prostor djelovanja, a ne udaljenosti; potencijal koji, ako se sistemski njeguje, može povezati znanje stečeno u svijetu sa razvojem zajednica iz kojih potičemo. U razgovoru za portal CGDIJASPORA govori o porijeklu koje obavezuje, obrazovanju koje ima multiplikativni efekat i odgovornosti da se globalna iskustva pretvore u trajnu vrijednost – i za pojedinca i za društvo u cjelini.

#Žan Dapčević: Ta veza mi je veoma značajna, jer nije samo pitanje porijekla, već identiteta. Kroz đeda sam odrastao uz priče o Crnoj Gori, o ljudima, karakteru i vrijednostima koje se prenose s generacije na generaciju. Danas tu vezu doživljavam zrelo – kao most između prostora, kultura i iskustava, a ne kao nešto što pripada isključivo prošlosti.
#Žan Dapčević: Da, Crnu Goru i dalje posjećujem. Najbliži su mi ljudi i način života – ta neposrednost, otvorenost i snažan osjećaj zajedništva. Postoji i posebna energija prostora, gdje se priroda, istorija i savremenost prepliću na vrlo autentičan način.

#Žan Dapčević: Rekao bih da je to kombinacija ponosa i upornosti. Crnogorski mentalitet nosi snažan osjećaj dostojanstva, ali i spremnost da se istraje i kada okolnosti nijesu lake. To su vrijednosti koje su mi pomogle i u obrazovanju i u preduzetništvu.

#Žan Dapčević: Danas je to kombinacija svega navedenog. Porodične priče su temelj, lična iskustva su ih obogatila, a savremene profesionalne veze daju toj relaciji novu, vrlo praktičnu dimenziju.
#Žan Dapčević: Dijaspora za mene nije „odlazak“, već širenje prostora djelovanja. Ljudi koji žive van matične zemlje često imaju znanja, kontakte i perspektive koje mogu biti izuzetno korisne. Ako se te veze njeguju sistemski, doprinos dijaspore može biti dugoročan i transformativan.

#Žan Dapčević: Svaka sredina me oblikovala na drugačiji način. Novi Zeland mi je dao širinu i samostalnost, Singapur disciplinu i brzinu, dok mi je Velika Britanija – posebno Oxford – dala strateško razmišljanje i globalnu perspektivu. Teško je izdvojiti jednu, jer je upravo kombinacija bila presudna.

#Žan Dapčević: Mislio sam ( 😄 ). S pričom Academia-e je u ranim 90-im počela moja majka, ja sam kao klinac osnovne skole svaki dan sate proveo kod na Academiji i brzo počeo da se uključujem u rad. Tako sam vrlo rano kroz priče naših diplomaca shvatio da obrazovanje ima multiplikativni efekat. Kada ulažete u znanje jedne osobe, utičete na desetine ili stotine drugih kroz njen rad. Taj dugoročni društveni uticaj me je definitivno dodatno motivisao.
#Žan Dapčević: Iskreno, kao potvrdu da je smjer kojim idem ispravan, ali ne i kao cilj sam po sebi. To priznanje je više obaveza nego nagrada – podsjetnik da odgovornost prema zajednici i studentima postaje još veća.

#Žan Dapčević: Zato što obrazovna institucija nema smisla sama sebi. Ako naši studenti ne napreduju profesionalno i lično, onda ni mi nijesmo ispunili svoju misiju. Njihovi rezultati su najiskreniji pokazatelj kvaliteta našeg rada.

#Žan Dapčević: Želio sam instituciju koja budi što više međunarodna i snažno povezana s realnim sektorom. Academia se razlikuje po praktičnoj orijentaciji, predavaćima iz industrije, kraćim programima i stalnom prilagođavanju tržištu rada, za razliku od tradicionalnih, često tromih sistema.
#Žan Dapčević: Tržište rada se danas mijenja brže nego ikada. Mladi ne mogu čekati četiri ili pet godina da bi stekli primjenjiva znanja. Short-cycle programi omogućavaju bržu specijalizaciju, raniji ulazak u praksu i veću prilagodljivost.
#Žan Dapčević: To je ključno. Bez realnog okruženja, obrazovanje ostaje teorijsko. Saradnja sa više od 200 domaćih i međunarodnih kompanijama te 100 predavaća iz industrije omogućava studentima da rade na stvarnim projektima, steknu kontakte i razviju kompetencije koje su odmah prepoznate na tržištu rada.
#Žan Dapčević: Prezentacija je namijenjena mladima koji razmišljaju o studiranju u Sloveniji. Učesnici će dobiti jasne informacije o programima, uslovima upisa, troškovima, priznavanju diploma i realnim karijernim mogućnostima nakon studija.
Registracija:
https://us06web.zoom.us/meeting/register/7j4PBRa4QHaGh3Zkz_LZcg#/registration
#Žan Dapčević: Online format je izuzetno važan jer uklanja barijere – geografske, finansijske i psihološke. Omogućava mladima da dobiju informacije direktno, postave pitanja i donesu informisanu odluku bez nepotrebnog stresa.
#CGDIJASPORA: Academia je potpisala memorandum o saradnji sa Crnogorskim kulturnim društvom „Komovi“ iz Maribora. Kako vidite značaj ovakvih partnerstava između obrazovnih institucija i organizacija crnogorske dijaspore, posebno kada je riječ o informisanju i obrazovanju mladih?
#Žan Dapčević: Ovakva partnerstva su izuzetno važna jer grade povjerenje. Dijasporske organizacije su često prvi kontakt mladih s informacijama o studiranju i životu u inostranstvu. Zajedno možemo pružiti tačne, kvalitetne informacije i otvoriti vrata obrazovanju koje ima stvarnu vrijednost – i za pojedinca i za društvo u cjelini.
