Piše: Nada Kovačević
U svijetu gdje se prošlost prepliće s sadašnjošću, a budućnost se oblikuje kroz dijalog između kultura, susrećemo mladog uspješnog Crnogorca Dr Dina Šabovića, porijeklom iz Plava i Berana, koji pravi most između Italije i Crne Gore.
Razgovarajući s njim, otvaramo vrata jednoj emotivnoj i inspirativnoj priči koja nas vodi kroz nijanse identiteta, obrazovanja i povezanosti. Njegovi koraci od djetinjstva vode kroz Italiju, ali čvrsto ostaju usidreni u Crnoj Gori.
Pojedinci poput Dina Šabovića postaju mostovi koji spajaju različite svjetove. Sa sjedištem u Milanu, ali sa srcem koje kuca za Balkan, Dino nije samo istraživač, već i glas koji odjekuje kroz vijekove, povezujući prošlost i budućnost.
Dino Šabović, asistent i student doktorskih studija na Univerzitetu Cattolica del Sacro Cuore u Milanu, svojom pričom otvara vrata svijetu sa dubokim interesima i ambicijama. Rođen u Njemačkoj, od djetinjstva živeći u Italiji, odlučio je da ostane vjeran svojim crnogorskim korijenima, odbijajući italijansko državljanstvo. Kroz njegovu biorgrafiju, vidimo priču o ljubavi prema domovini koja seže izvan geografskih granica. Njegova odluka da ostane vjeran svom crnogorskom identitetu, svjedoči o snazi pripadnosti i ljubavi prema korijenima
Svojom pričom Šabović otvara vrata svijetu sa dubokim interesima i ambicijama. Od malih nogu u Italiji, Dino je odabrao put istraživanja koji ga vodi kroz kulturne i istorijske veze između Italije i Crne Gore.
Dino Šabović je više od svog zvanja. On je glas koji nas podsjeća na važnost autentičnosti, odanosti i vjernosti svojim korijenima, bez obzira na to gdje životni put odvede.
Aktivni je član Udruženja Italia-Montenegro “Regina Elena” u Italiji. Njegova posvećenost radu ovog udruženja doprinosi jačanju veza između Italije i Crne Gore kroz kulturnu razmjenu, obrazovne projekte i promociju međusobnog razumijevanja.
Kroz intervju za portal #CGDIJASPORA, Dino dijeli svoje utiske o crnogorskoj dijaspori, njihovoj ulozi i izazovima s kojima se suočavaju. Kroz njegove riječi, oslikavaju se nada, ali i stvarnost ljudi koji žive izvan granica zemlje koju nazivaju domom.
Kroz Dinovu priču, osjećamo puls Crne Gore – njene snove, dileme i težnje. Njegove riječi postaju odjek nade i razumijevanja, stvarajući most između dijaspore i domovine.
#CGDIJASPORA: Možete li nam ispračati dio vaše impresivne biorgrafije?
#Dino Šabović: Asistent sam i student doktorskih studija na Univerzitetu Cattolica del Sacro Cuore (Milano), gdje istražujem razne teme u vezi sa interesima i ambicijama velikih sila nad Balkanom i Jadranskim morem između XIX i XX vijeka. Što se tiče mog doktorskog rada istražujem diplomatske odnose Italije i austrougarske u Crnoj Gori (1878 – 1914).
Moj maternji jezik je italijanski, tečno govorim engleski i crnogorsko-bosansko-srpsko-hrvatski. U Italiju sam došao po rođenju kada su moji roditelji došli iz Njemačke. Zahvaljujući različitim stažiranjima u nacionalnim i međunarodnim sredinama, stekao sam dobre vještine pisanja i uređivanja dokumenata, solidne analitičke sposobnosti, izvrsnu prilagodljivost novim sredinama, dobre vještine interkulturalne medijacije, dobro poznavanje pravnog okvira EU. Takođe, veoma sam zainteresovan za diplomatiju među zemljama Zapadnog Balkana i proces izgradnje mira u regiji.
Moj univerzitet u Italiji gdje radim kao asistent me je poslao da radim na provođenje temeljitih istraživanja u crnogorskim državnim arhivima gdje prikupljam relevantne podatke i informacije o vezama Italije i Crne Gore.
Radim na održavanju vanjskih odnosa YATA Montenegro sa drugim nacionalnim organizacijama YATA. Organizujem događaje, seminare i radionice za YATA Montenegro YATA je dio Atlantskog saveza.
Član sam upravnog odbora Eurobull-a. Pišem i nadgledam prijave Eurobull-a na EU pozive. Prošao sam visoku obuku o granama NATO-a i njihovom načinu rada.
#CGDIJASPORA: U Crnoj Gori ste trenutno na duži period, koje su vaše obaveze ispred Univerziteta Cattolica del Sacro Cuore (Milano) gdje radite kao asistent?
#Dino Šabović: Došao sam u Crnu Goru jer me je moj fakultet iz Italije poslao da istražujem Arhivu Crne Gore o istorijskim vezama naše dvije zemlje. Takođe, sarađujem sa Univerzitetom Donja Gorica (UDG), jer su mi preporučili da se povežem sa nekim od crnogorskih fakulteta.
#CGDIJASPORA: Možete li nam uporediti obrazovanje u Italiji i Crnoj Gori?
#Dino Šabović: Prije dvije godine je rađeno istraživanje o tome koliko mladih ljudi je s diplomom u Evropi, i nažalost, Italija je bila na zadnjem mjestu. To zaista predstavlja ozbiljan problem u Italiji. Kada sprovodim ispite, primjećujem da mladi Italijani često ne znaju osnovne stvari, ne samo iz mog predmeta (Historija Diplomatije/Historija Međunarodnih Odnosa), već čak i iz italijanskog jezika. Moram ispravljati gramatičke greške kod rođenih Italijana, što je zaista zabrinjavajuće. Ne znam kakva je situacija sada u Crnoj Gori, ali što se tiče kulture i obrazovanja, Italija je na niskom nivou. Kada organizujemo ispite, od 120 studenata koji dođu na polaganje više od polovine ne prođe ispit jer ne nauče.
Sa Crnogorcima je drugačije. Mi smo ambiciozan i obrazovan narod. Putovao sam dosta po Zapadnoj Evropi i primijetio da su mnogi stanovnici tih država izgubili ambiciju i volju za napredovanjem. Zadovoljavaju se određenim nivoom i ne teže više od toga. U Italiji sam ja stranac porijeklom iz Crne Gore. Većina mojih vršnjaka samo čuva svoje mjesto, dok ja težim daljem napretku i želim još više povezati Italiju i Crnu Goru.
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali osjećaj crnogorske omladine koje srijećete po Evropi u vezi s nedostatkom veze sa domovinom?
#Dino Šabović: Naša omladina iz Crne Gore često se ne osjeća povezanom sa ovom državom. Čini se da naša država nikada nije pokazala inicijativu da nas stvarno poveže. Moram reći da Crna Gora uvijek traži od nas da dođemo da glasamo, da doniramo novac, ali nikada nismo dobili ništa zauzvrat. To nije samo udaljilo našu stariju generaciju, već i mlade ljude koji žive širom svijeta. Teško je zamisliti koliko mladih ljudi iz Crne Gore odlazi. Mnogi od njih znaju samo malo crnogorskog jezika i mnogi su se odrekli crnogorskog državljanstva. To su činjenice.
Na primjer, ja sam došao u Crnu Goru s željom da dignem kredit. Imam stabilan posao u Italiji koji je prilično cijenjen, ali nisam mogao dobiti kredit zato što ne radim za nijednu crnogorsku firmu. Stalno se susrećemo sa administrativnim i birokratskim preprekama… To je nelogično jer bih ovdje ostavljao svoj novac. Onda traže od dijaspore da pomogne Crnu Goru, ali mi u posljednjih 30-40 godina nismo imali nikakvu podršku od domovine.
Građani Crne Gore dobijaju značajnu ekonomsku podršku od svojih članova porodice koji su se preselili u inostranstvo i žele da pomognu svojim najbližima u domovini. A, kada žele uložiti novac, nailaze na probleme. Postoji još ljudi poput mene, iz dijaspore, koji vole Crnu Goru, ali koliko dugo će ta ljubav ostati? Šta će biti za dvadesetak godina, možda čak i sa mojim unucima?
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali perspektivu crnogorske omladine i njihovu ulogu u budućnosti Crne Gore, posebno u kontekstu evropskih integracija i potrebe za promjenama u društvu?
#Dino Šabović: Što se tiče naše crnogorske omladine koja je ovdje odrasla, školovala se i koja se usavršava u inostranstvu, osjećam se optimistično. Vidim da moje kolege iz YATA-e Montenegro imaju modernu viziju za Crnu Goru. Prekinuli su određene zastarele prakse koje su bile nepovoljne za našu državu. Proteklih četiri do pet godina proveo sam radeći sa crnogorskom omladinom i mogu reći da su izuzetno angažovani. Oni teže promjenama u određenim područjima koja su se do sada praktikovala.
Vjerujem da Crna Gora može postati članica Evropske unije, ali isto tako možemo unaprijediti infrastrukturu i ekologiju. Iako je potrebno vrijeme za promjenu generacija, energija postoji.
Govorim o svim vlastima – ako nijesu željele podržavati dijasporu, zašto ne bi podržale ovu omladinu, koja je takođe važna, posebno jer postoji i omladina izvan Crne Gore koja je veoma uspešna. Uloga dijaspore će uvijek biti od suštinskog značaja za Crnu Goru, pružajući podršku i na ekonomskom i na političkom polju. Ima ljudi koji su otišli u inostranstvo prije 30 godina, a i dalje zadržavaju naše državljanstvo.
#CGDIJASPORA: Koji su glavni izazovi s kojima se susrijeću crnogorski građani koji žive van zemlje, posebno u vezi s investicijama i zakonskim regulativama i šta je potrebno da se unaprijedi?
#Dino Šabović: Treba nam Ministarstvo za dijasporu, a ne samo Uprava. Imamo još jednu Crnu Goru vani, uspješnu, i zaista nam je potrebno ministarstvo koje će se njome baviti. Nažalost, uprava trenutno nema adekvatna sredstva za sprovođenje konkretnih inicijativa za dijasporu. U više stranih država, uključujući Sjedinjene Američke Države, Njemačku, Italiju i druge, naši sunarodnici koji su preduzetnici žele da investiraju u Crnu Goru, ali se suočavaju sa zakonskim i administrativnim izazovima koji privremeno ometaju njihove napore.
Ključno je izmijeniti kulturni pristup prema dijaspori i reformisati zakonski okvir kako bi se omogućila potpuna liberalizacija, u skladu sa modernim evropskim praksama. Na primjer, u Evropi se podstiče slobodan protok kapitala i ulaganja između zemalja članica, dok naši državljani koji su izvan Crne Gore ne mogu na sličan način investirati u svoju zemlju zbog postojećih administrativnih barijera.
#CGDIJASPORA: Italija ima ravzvijenu dijasporu, možemo li učiti na njihovom primjeru?
#Dino Šabović: Ima stvari koje možemo promijeniti, a neke ne.Italijanski zakon o državljanstvu omogućava svakom pojedincu koji ima barem jednog pretka italijanskog porijekla da stekne državljanstvo. Postoje pojedinci koji žive u Argentini, a čiji su preci emigrirali iz Italije prije više od dva vijeka, i koji su zbog ovih drevnih veza stekli italijansko državljanstvo. Italijani dopuštaju dvojno državljanstvo, međutim to može biti kontroverzno za Crnu Goru. Crna Gora bi mogla promovisati ideju o sporazumima sa državama u kojima živi naša dijaspora, s ciljem da se olakša proces dvojnog državljanstva, uz jasno definisane uslove i procedure koje ne bi ugrozile naš državni identitet i nezavisnost.
Italijani održavaju stalnu vezu sa svojim državljanima. Svaka italijanska ambasada širom svijeta ima svoj kulturni centar. Nažalost, ovdje u Podgorici nemamo takvo što, pa ću pitati ambasadu o tome. Italijani su vrlo aktivni – preko tih centara organizuju kulturne događaje, izložbe i pozivaju ljude. Svake godine organizuju konkurse za građane Italije da bi se školovali bilo gdje u svijetu. Oni žele da održe vezu sa svojom dijasporom koja utiču na pojačavanje ugleda Italije u državi gdje se nalazi.
Italijani podržavaju svoje lobiste, dok su nama ukinuti svi fondovi za crnogorske lobiste. Imaju snažne veze – u Njujorku tamo je mala Italija. Kada su izbori u Italiji, aktiviraju svoje ambasade da pozovu građane da glasaju, čak imaju pravo da glasaju dvije sedmice unaprijed putem pošte, što Crna Gora nema.
Važno je da Crna Gora intenzivira organizovanje manifestacija poput Dana dijaspore, ali istovremeno treba razmotriti proširenje tih aktivnosti kako bi se bolje osnažile veze između domovine i dijaspore. Poboljšanje aerodromske povezanosti sa glavnim svjetskim destinacijama trebalo bi biti prioritet, s obzirom na važnost olakšavanja putovanja i komunikacije između Crne Gore i dijaspore širom svijeta. Vjerujem da će angažovanje mladih generacija biti ključno za unapređenje saradnje sa dijasporom, jer su oni budući nosioci promjena i jačanja dijasporskog uticaja na razvoj Crne Gore. Dijaspora ima značajan potencijal kao temelj nacionalnog identiteta Crne Gore, te bi država trebala prepoznati njihov doprinos i podsticati zajednicke inicijative koji će unaprijediti njihovu povezanost i podršku razvoju domovine.
