Piše: Nada Kovačević
Postoje ljudi čiji životni putevi podsjećaju na rijeku – mirni u nekim trenucima, a snažni i neukrotivi u drugima. Njihova snaga nije samo u onome što su postigli, već i u tome kako su se nosili sa svim izazovima koje im je život donio. Jedna od takvih osoba je Mevlija Meca Islamović, žena čiji je život ispunjen neprekidnim traganjem za slobodom, ljubavlju i unutrašnjim mirom.
Rođena u Ivangradu, današnjim Beranama, Mevlija je odrasla u domu prepunom topline, u kojem su porodica, ljubav i zajedništvo bili najvažnije vrijednosti. Sport je postao njen prvi veliki učitelj – stoni tenis ju je naučio disciplini, borbi i istrajnosti, ali i osjećaju pripadnosti timu. Još kao djevojčica osjetila je ponos dok je nosila boje svog kluba i reprezentacije, ne sluteći da će joj život kasnije donijeti drugačije arene u kojima će se boriti – ne samo za sebe, već i za snove koje nosi u srcu.
Početak 90-ih godina bio je prelomna tačka. Napustila je Sarajevo, grad u kojem je studirala ekonomiju, i našla se u Nizozemskoj, daleko od svog doma, porodice i svega poznatog. Ali, Mevlija nikada nije bila od onih koji se prepuštaju sudbini – ona je uvijek koračala naprijed, čak i kada su putevi bili teški i neizvjesni. U zemlji koja joj je pružila novi početak, izgradila je karijeru u analitičkoj hemiji, posvetivši više od dvadeset godina istraživanju i preciznosti, ali je u njoj uvijek tinjala želja za nečim drugačijim, nečim što će nositi njen lični pečat.
I tako je jednog dana odlučila da krene novim putem – putem preduzetništva. Industrija ljepote i lična njega postali su njena nova strast, nešto što je dugo voljela i čemu se s punim srcem posvetila. Njena priča tu nije stala. Ljubav prema putovanjima, radoznalost i želja da istražuje nove kulture, mirise, ukuse i ljude, vremenom su postali njen način života. I onda se rodila ideja – spojiti dva svijeta kojima pripada, Nizozemsku i Crnu Goru, i kroz agenciju ,,Montenegro Travel” približiti ljudima iz svoje druge domovine ljepotu one prve.
Za Mevliju, Crna Gora nije samo mjesto na mapi – ona je osjećaj, emocija, živa uspomena koja se ne može zaboraviti. Sa istim žarom s kojim je nekada igrala stoni tenis, danas gradi mostove između kultura, omogućavajući drugima da osjete ono što ona osjeća kada pomisli na svoju domovinu – divlju ljepotu sjevera, kristalnu bistrinu mora, gostoprimstvo ljudi i priče utkane u svaki kamen stare kaldrme.
Ali život nije samo rad i obaveze. Strast prema sportu i vodi nikada je nije napustila. Tenis je postao njena nova ljubav, a onda se pojavilo i nešto još dublje, nešto što ju je spojilo s prirodom na način na koji ranije nije mogla ni zamisliti – ronjenje. U tišini podvodnog svijeta pronašla je mir, slobodu i povezanost sa sobom.
Kroz intervju za portal #CGDIJASPORA, Mevlija otkriva kako su je iskustva oblikovala, kako je svaki izazov pretvorila u priliku i kako je, uprkos kilometrima koji je dijele od rodne Crne Gore, u svom srcu ostala povezana sa njom. Njena priča nije samo priča o uspjehu, već i o ljubavi, hrabrosti i neprekidnom traganju za smislom.
#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o svom životnom putu – gdje ste rođeni, gdje ste se školovali i kako je tekao vaš profesionalni razvoj, od sporta do preduzetništva?
#Mevlija Meca Islamović: Rođena sam u Ivangradu, današnje Berane. Po završetku gimnazije studirala sam ekonomiju u Sarajevu. Već u ranom djetinjstvu počela sam igrati stoni tenis za STK Radnički iz Ivangrada. Nastupala sam ze pionirsku, juniorsku i seniorski reprezentaciju Crne Gore u kojima smo postizali značajne rezultate na nivou tadašnje države Jugoslavije.
Početkom 90ih godina napustila sam ratno Sarajevo i našla se u Nizozemskoj. Više od trideset godina živom i radim u ovoj divnoj šarenoj zemlji.
Nakon završene škole hemijskog analitičara, ovdje u Nizozemskoj, više od dvadeset godina radila sam u analitičko hemijskoj laboratoriji kao analitičar. Nakon svih tih godina otkrila sam da želim nešto drugačije, nešto za sebe. Htjela sam biti preduzetnik. Industrija ljepote i lična njega nešto je u što sam uvijek zalazila i odjednom sam znala, da, to je ono što želim! Nakon dvogodišnjeg obrazovanja već gotovo deset godina radim u svom salonu.
#CGDIJASPORA: Kako je nastala vaša ljubav prema putovanjima i na koji način ste odlučili da je pretočite u biznis, povezujući Crnu Goru i Nizozemsku kroz agenciju Montenegro Travel?”
#Mevlija Meca Islamović: Ne znam kako i kada mi se to dogodilo i zaživjelo u meni, ali uzbuđenje, radost i maštanje o svakom novom putovanju toliko je vremenom ojačalo da se može nazvati ljubavlju, ljubav prema putovanjima. Moja radoznalost i želja prema otkrivanju novih mjesta, kulture, ukusima drugih kuhinja, autentičnosti, tradicije, toliko je izražena da je to zapravo dio mog identiteta. Sa zadovoljstvom i ushićenjem gledam fotografije sa svojih putovanja i zahvalna sam na svakoj prilici da makar na kratko budem dio tog svijeta. Po meni najveća vrijednost putovanja je upoznavanje druge kulture, mijenjanje okruženja i ljudi sa kojima se družimo i sarađujemo. Jednom riječju, mijenjamo sebe. Rastemo. Budući da dušom i srcem pripadam objema državama, došla sam na ideju da Nizozemskoj približim mali djelić crnogorske ljepote, kulture, običaja, tradicije i istorije. Tako sam postala vlsnik još jedne firme, rođene iz ljubavi prema Crnoj Gori i putovanjima, Montenegro Travel. Ovim putem željela sam da omogućim da Nizozemci posjete moju prelijepu Crnu Goru, prvenstveno mjesta na koja vjerovatno nikada ne bi došli, za koja možda nijesu ni znali da postoje, a ono što je najveća vrijednost jeste da upoznaju crnogorsku kulturu. Ukratko, da dožive autentičnost ovog malog, ali neotkrivenog bisera Jadrana. Da osjete draž, divljinu i gostoljubivost sjevera. Mjesto gjde se prepliće surovost života i toplina ljudske duše.
#CGDIJASPORA: Kako izgleda vaš život u Nizozemskoj i Crnoj Gori, te kako su ljubav prema sportu i vodi oblikovali Vaše slobodno vrijeme i strasti poput ronjenja?
#Mevlija Meca Islamović: Živim u Cuijku, u blizini Nijmegena, najstarijeg grada u zemlji. Tu sam upoznala svoju ljubav, Joopa Verbruggen. On je senior menadžer – finansijski savjetnik za firme. Imamo divnog psa Bruna. Osim putovanja, moja ljubav prema sportu nikada nije prestala. Iako sam nastavila baviti se aktivno stonim tenisom i ovdje, bila sam uključena i kao trener mladoj selekciji, prije dvadestak godina stavila sam tačku na sve to. Stoni tenis sam zamijenila tenisom, a nedavno je rođena nova ljubav, ronjenje. Budući da je naša adresa već dugo u Herceg Novom, nije bilo teško odlučiti se i napraviti kontakt sa ronilačkim klubom. U ronilačkom klubu uzela sam kurs i časove ronjenja. Sunce i voda su moj zivot, moja želja i potreba. Ne postoji bolji i čistiji lijek od vode. U dubinama odmaram i pronalazim svoj mir. Tamo na miru mogu čuti sve svoje treptaje.
#CGDIJASPORA: Da li je teško našim ljudima da rade i da postignu uspjehe u dijaspori?
#Mevlija Meca Islamović: Mislim da je pitanje subjektivno. U svakom slučaju treba napraviti razliku izmedju naših iseljenika koji došli 60-ih i 70-ih godina i onih koji su došli nakon 90-ih. Moj osjećaj je da su naših ljudi jako uspješni i da su našli svoje mjesto u ovoj državi. Iz razloga što sama država otvorena i nudi mnogo mogućnosti. Naši ljudi koji žive, rade i obrazuju se, veoma su dobro integrisani u nizozemski sistem. Nova generacija naših iseljenika svojim obrazovanjem, sposobnostima i poslovnim rezultatima ima veliki značaj u Evropi i svijetu. To potvrđuju razne uspješne priče pojedinaca koji su u različitim sektorima aktivni i zaista uspješni. Mladi ljudi imaju potrebu za dokazivanjem, afirmacijom, uspjehom i gladni su za inovacijama, tehnologijama i onim što mogu naučiti. Dakle, svijet koji me okružuje govori dovoljno da su naši ljudi obrazovani i vrlo uspješni, što jako raduje. Drago mi je da sam u ovoj zemlji upoznala i znam ljude koji na pozitivan i uspješan način obikovali sebe u ovoj sredni i daju svoj doprinos da se Crna Gora osnaži i stabilizuje.
#CGDIJASPORA: Možete li nam nešto više reći o svom porijeklu?
#Mevlija Meca Islamović: Moj otac je rođen u Ivangradu, a njegovi preci potiču iz Bioče, malog sela u blizini Ivangrada. Njegov đed doselio se tu još davne 1918. godine. Naše bratstvo, Islamović, nije posebno veliko – tek nekoliko kuća. Tata je rođen tokom Drugog svjetskog rata i veći dio života radio je u tadašnjoj ivangradskoj fabrici celuloze i papira. Majka, rodom iz Plava, iz porodice Musić, bila je posvećena porodici i svu svoju ljubav, vrijeme i pažnju poklanjala nama, svojoj djeci.
Nas četiri sestre odrasle smo u toplom domu ispunjenom ljubavlju. Svaka od nas, na svoj način, dala je doprinos sportskom i kulturnom životu našeg grada. Nakon studija, život nas je odveo u različite krajeve, te danas moje sestre sa svojim porodicama žive u Wiesbadenu i Münchenu.
Pisanje o porodici za mene je uvijek posebno osjetljiva tema, pogotovo od kada je majka preminula. Osjećam da me nešto iznutra blokira i možda moj odgovor djeluje nedovršeno.
Moj otac sada živi sam, ali nas četiri se trudimo da budemo uz njega što je više moguće. Svakih nekoliko sedmica odlazimo kod njega, tako da rijetko kada provodi vrijeme sam.
#CGDIJASPORA: Koja su vam omiljena mjesta u Crnoj Gori koje rado posjećujete?
#Mevlija Meca Islamović: Iako sam rođena na sjeveru zemlje moja duša našla je mir na jugu. Gotovo dvadeset godina svoje odmore provodim u Herceg Novom. Tamo je imamo stan i za očekivati je da tamo najčešće svraćam. Međutim, ne mogu se odlučiti koje bih mjesto posebno izdvojila. Srce pulsira jače pri samom pomenu Crne Gore, tako da bih bila sebična kada bih napravila iznimku. Crna Gora je emocija i hodanje po sjećanjima. Svaki novi susret je evociranje uspomena i istovremeno stvaranje novih. Tako da u svakom novom susretu otkrijem ljepotu veću i atraktivniju od prethodne. Sva njena ljepota ne može stati u riječi. Ljubav je osjećaj a osjećaj se ne može objasniti. Kažu da je najteže objasniti ljubav, jer ljubav se ne objašnjava , ljubav se živi, pa je tako teško objasniti zašto je toliko volim. Jer Crna Gora se ne može objasniti, Crna Gora se živi.
#CGDIJASPORA: Da li imate neku posebnu uspomenu iz Crne Gore koja je posebno draga?
#Mevlija Meca Islamović: Ovo bih usporedila s prethodnim pitanjem. Odgovor bi bio gotovo isti. Vrijeme provedeno u Crnoj Gori je posebnost i luksuz. Međutim, kad već o tome govorimo, tada bih izdvojila jedan detalj. Prilikom Joopovog prvog dolaska u Crnu Goru, on je zanijemio od ljepote. Nakon nekoliko dana provedenih u našoj zemlji rekao je: Što ti tražiš u Nizozemskoj? Pogledala sam ga i nijesam znala što bih mu odgovorila. U sebi pomislih; u pravi si. Bila sam zatečena njegovom reakcijom. Nijesam mogla vjerovati da će na taj način doživjeti svoj prvi susret sa zemljom, porodicom i prijateljima. Iskreno, malo sam i strijepila kako će se sve to dojmiti. Srećom, on se još jednom zaljubio. Ovoga puta u našu zemlju. Za mene svakako jedan od najljepših komplimenata koje sam mogla dobiti. Shvatio je da je naša zemlja nijesu samo fotografije prirodnih ljepota, već uspomene na ugođaj koji stvaramo, prije svega, mi kao domaćini. Naša gostoljubivost, srdačnost, otvorenost i neposrednost čine razliku i generišu doživljaj koji kreiraju formu upečatljivosti i autentičnosti naše tradicije i kulture. Ponosna i sretna njegovim osjećajem nedugo zatim odlučili smo da ćemo jednog dana biti dio ove ljepote i bogatstva. Vrijeme prolazi a mi se svakim danom radujemo da pred nama stoji dan manje koji nas razdvaja od naših snova. Međutim, kao što sam već prije rekla, moje srce kuca na dvoje. Ne želim permanentno napustiti Nizozemsku. Time bih prekinula zlatnu nit postojanja i svega onoga što me veže za ovu zemlji, kao i dio svega onoga što me je oblikovalo u ovo što jesam. Želim uživati istovremeno u blagodatima i čarima oba bogatstva. Joop toliko voli Crnu Goru da sve manje ima želju za nečim drugim. Svoje odmore najčešće provodi u Novom. Ja, tu i tamo, ukradem momenat pa pobjegnem i odletim na neku drugu destinaciju.
#CGDIJASPORA: Šta bi crnogorska dijaspora širom svijeta mogla da uradi za domovinu i šta je to što Crna Gora ne radi za dijasporu?
#Mevlija Meca Islamović: Dijaspora Crne Gore je više od obične dijaspore. Ono što je čini posebnom je njena emotivna povezanost sa matičnom zemljom. Uprkos uspjesima, naši ljudi ne zaboravlju svoje porijeklo i ne udaljavaju se od problema u našoj zemlji. Mnoge humanitarne akcije, ulaganja i doprinosi njenom jačanju, kao i veliki priliv novca dolazi iz dijaspore. U tom slučaju, spoj kapaciteta i prirodnog bogatstva kojim obiluje Crna Gora, sa znanjem, stručnošću i iskustvom sa Zapada, moglo bi biti od velikog značaja za dalji napredak u državi. Naši ljudi s boravkom u inostranstvu u blagoj su prednosti i situaciji da mogu iskoristiti najbolje iz oba svijeta, matične zemlje i zemlje u kojoj borave, i na taj način pomoći u bržoj i lakšoj transformaciji do stabilne ekonomije. Osim toga, dijaspora nije tako politički angažovana. Kod mnogih to ipak ostaje na nivou nostalgije, lijepog sjećanja i odmora. Učešće dijaspore u donošenju odluka bio mi možda jedan korak naprijed u afirmaciji novih uvida i znanja, kao i smjernica Crne Gore na njenom putu u Evropsku Uniju.
Dijaspora je bogatstvo i treba biti kičma i spona odnosa, ne samo između naših državljana i matične države, već treba biti snažan faktor utjecaja i na ovdašnje vlasti. Primjetno je da je sve prisutnije zanimanje za biznis i razvoj kulturne saradnje. Međutim, većina inicijativa i projekata koje pokreće dijaspora odvija se pretežno na individualnoj osnovi i ne znam koliko sarađuju sa institucijama i organizacijama. Treba imati za cilj napraviti pogdno “tlo” za ulaganje, kako bi naši ljudi iz inostranstva prepoznali isplativost investiranja u Crnu Goru. Budući da smo u ovom trenutku svjesni unutrašnjih udara u zemlji, za realizaciju ovih ideja potrebni su ključni faktori stabilne ekonomske i socijalne važnosti. Kako je turizam bitna okosnica naše ekonomije, trebalo bi napraviti mogućnosti prezentiranja i jačanja investiranja, koristeći zajednice i firme poslovnih ljudi u dijaspori. Za dijasporu bi u nekoj mjeri značilo možda više interesovanja vlasti i inicijative koja bi stvorila sistem saradnje u neke lokalne tokove i istovremeno korištenje te dijaspore kao neke vrste ambasadora u svijetu.
#CGDIJASPORA: Šta biste poručili mladima iz dijaspore koji žele da se više povežu sa svojim korijenima u Crnoj Gori?
#Mevlija Meca Islamović: Stariji su mladima usadili ljubav i osjećaj prema zemlji. Imam osjećaj da je nama Crnogorcima tradicija i emocija kao sudbina. Nigdje nije tako zastupljena i snažno utjelovljena kao što je kod nas u Crnoj Gori. Postala je dio identiteta. Identitet je naše ime i prezime, naša riječ iza koje stojimo, no, ako ne stojimo iza svoje riječi nemamo ni identiteta. Naše čojstvo i junaštvo temeljilo sa na datoj riječi. Dakle, ako nemamo svoju riječ, uzalud se pozivamo na bilo kakav identitet. Stoga, zaštitimo identitet, jezik, kulturu, tradiciju i autentičnost koja je naše neprocjenjivo blago. Nastojimo se držati te civilizacijske tekovine i njegujmo njen pravi sjaj. Sačuvajmo duhovni, kulturološki, tradicionalni i svaki drugi oblik koji nas je formirao u ovo što jesmo – Crnogorcima.
Kada bih se ponovo mogla roditi tada bih izabrala opet najljepšu, voljenu zemlju moju.
Crna Gora – blago na dnu moga srca !!!
